EN
HR
Cijenjeni fotoreporter SN Radiša Mladenović, član HZSN, istinska legenda sportske fotografije u Hrvata, danas slavi 90. rođendan. Povodom njegova 90-og rođendana objavljujemo i podsjećamo na intervju što ga je dao prije 5 godina, 7. siječnja 2018., za Zagrebački list.
Impresivne fotografije pobjeda, slavlja, ali i tuge hrvatskih sportaša neumorni je Radiša Mladenović bilježio iz godine u godinu. U 70 godina neupitno zapamćene karijere, skromni i tihi umjetnik doživio je ono što malo kome uspijeva. 85-godišnji Mališa pravi je dokaz kako djela govore više od riječi.
Slika govori tisuću riječi, a njegove fotografije, ne samo da su pričale priče, nego su stvarale povijest, isticale pojedince te čak i davale nazive najvećim sportskim objektima grada Zagreba. Nakon nekoliko nagrada za životno djelo, vrhunac fascinantne karijere, 2014., obilježio je ulaskom u Kuću slavnih hrvatskog fotonovinarstva. U svom bogatom radnom stažu, ispred Radišina fotografskog objektiva prolazili su mnogi, od Dražena Petrovića, Zvonimira Bobana, Nikole Dragaša, Mate Parlova, brazilskog virtuoza Pelea pa sve do Luke Modrića i današnjih sportskih velikana.
FOTOGRAFIJE ZA VJEČNOST
– Jednom sam davno čak pokušao slike poslati golubom pismonošom, ali nije uspjelo – uz osmijeh Mladenović je počeo zanimljivu dogodovštinu, ističući kako su prijašnja vremena zahtijevala više vremena za prijenosa informacije, pa i fotografija. Navodeći kako je prvu fotografiju s utakmice zapakirao i poslao, nadajući se da će ptica iz Ljubljane doći u Zagreb, ujedno je i eksperimentirao.
– Dvadesetak dana poslije navedene utakmice, isti je čovjek, vlasnik golubinjaka, došao u našu redakciju i ispričao se – ističe doajen hrvatskog novinarstva, navodeći riječi svojega sugovornika kako je ptica poletjela prema Zagrebu, ali se u međuvremenu spustila u jato gdje su joj odrezali krila. Nakon što su joj ponovno krila narasla, vratila se vlasniku, no ovaj put bez fotografija koje je trebala prenijeti do Zagreba.
Fotografije Radiše Mladenovića neupitno su okrunile mnoge bitne događaje, karijere, ali i sasvim malene živote običnih građana. Osim sportskih fotografija, osebujno je vladao i umjetnošću fotografiranja prirode, ljudi te svakodnevnih događaja.
– Fotografija naboranog starca simbol je jedne od mojih izložbi. Domar iz Zeline imao je posebne crte lica. Morao sam ga fotografirati – govori Mladenović, prisjećajući se starijega gospodina kojega je za impresivnu sliku počastio kotlovinom.
Mnoge su Mladenovićeve fotografije postale automatske asocijacije, simboli određenih sportaša. Iste su slike obišle svijet, postale planetarno popularne, a skromni velikan fotografije nikada nije isticao svoje ime u prvi plan. Fotografija Dražena Petrovića kako dodaje loptu suigraču ispod noge obišla je svijet, postala simbol košarkaškog Mozarta, bila temelj za stvaranje brojnih skulptura Draženu u spomen, a ništa od toga ne bi postojalo da nije bilo Mališe koji ga je uhvatio u specijalnom trenutku.
– Dražen je bio svestrani sportaš. Fotografija je nastala na utakmici Cibone protiv Real Madrida. Sjećam se kao da je jučer bilo. Bila su to vremena kada nisi mogao fotografirati 10 slika u sekundi. Tada su milisekunde bile odlučujuće – ističe Mladenović kojega još jedno sjećanje veže uz Dražena. Radišina je fotografija Petrovića sa zapaljenim plamenom na otvorenju Univerzijade 1987. bila i naslovna fotografija njegove monografije ”Pisanje svjetlom”.
DVORANA PUNA KAO KUTIJA ŠIBICA
U svojoj 85. godini života, omiljeni fotograf sportskih događaja, Radiša Mladenović, i dalje ima pamćenje Mališe. U golemoj arhivi, galeriji cijelog svog rada, za svaku fotografiju točno zna aktere, mjesto događaja, atmosferu, pa čak i godinu kada je nastala. Tako ističe kako je od većih natjecanja doživio Olimpijske igre u Muenchenu 1972., kada je planetarno popularni Jesse Owens, poznatiji po svom četverostrukom trijumfu na OI-ju, u razgovoru s Radišom poželio zajedničku fotografiju s njim te Sportskim novostima u rukama.
– Dvorana je bila ispunjena do posljednjega mjesta. Bio je to dvoboj Lokomotive i Crvene zvezde u tada novootvorenoj dvorani. Nakon što sam razvio fotografiju, nazvao sam je ‘Dvorana puna kao kutija šibica’, a nakon nekoliko dana saznao sam da je naziv moje fotografije objeručke prihvaćen kao naziv cijele dvorane – govori Mladenović koji iza sebe ima dvije samostalne izložbe.
Radni staž Radiše Mladenovića često se veže za Dinamo i Hrvatski nogometni savez. Kako i sam govori, s vremenom se filtriraju želje, ambicije i motivacija, pa je tako igrom slučaja većinu fotografskog života proveo na stadionu Maksimir.
– Bilo je ovdje mnogih lijepih trenutaka. U kolovozu ove godine proslavili smo 50. godišnjicu od osvajanja Kupa velesajamskih gradova, to je zasigurno najveći uspjeh hrvatskog klupskog sporta – podsjeća Mladenović koji opisuje atmosferu tih dana: 'Zambata je bio kapetan. Igrače su nosili na ramenima, slavili su ih kao nikada prije, ali i nikada poslije'.
U čast vjernosti i odanosti modrom klubu, Radišinim su fotografijama upotpunjene službene prostorije NK Dinamo. Veličanstvene tapete s fotografijama umjetnika provode posjetitelje od davnih dana pa sve do sadašnjih vremena najpoznatijeg zagrebačkog kluba.
TRAJNA IZLOŽBA DOSTUPNA SVIMA
Stalna izložba malenoga dijela Mladenovićevih fotografija izložena je duž prometnice Aleje Matije Ljubeka na zagrebačkom Jarunu. Aleju velikana hrvatskog sporta od rujna 2002. godine zauvijek će krasiti 138 panoa koji se dopunjavaju novijim imenima, kao i uspjesima hrvatskog sporta.
– U suradnji s direktorom ŠRC-a Jarun, Aleksom Kocijanom, došli smo na ideju kako je potrebno da se zlatni sportaši stave na vidno mjesto svim građanima. 15 godina nakon otvaranja hrvatskog Walk of Fame i dalje pratimo hrvatske sportaše te ih na jednostavan način približavamo građanima – zaključuje Radiša za kojeg se usuđujemo reći da su brojke 70/85 samo brojke. Svi koji ga imalo poznaju, znaju da se u Radišinu tijelu i dalje krije duh mladića koji će sve nas, vjerujemo, i dalje oduševljavati sjajnom fotografskom umjetnošću.
– Bio sam dobar sa svim sportašima. Hrabrio sam ih, veselio se njihovim uspjesima, tješio ih kada su gubili, ali nikada im nisam dosađivao. Nikada nisam pravio razliku između profesionalnih sportaša i amatera. S istim sam entuzijazmom fotografirao sve ljude koji su mi se našli pred objektivom – govori Radiša.
Jednom je slavni centarfor šezdesetih, Dražen Jerković, izjavio da radi škarice jer ih jedino Radiša može snimiti.
IZVOR: www.zagrebacki.hr
