JEDNOM, MOŽDA

Boris Becker će u zatvor. Muljao je s novcima. Nije jedini. Sjećate se plejade sportaša, najvećim dijelom poznatih nogometaša ... piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Boris Becker će u zatvor. Muljao je s novcima. Nije jedini. Sjećate se plejade sportaša, najvećim dijelom poznatih nogometaša, čija su se imena pojavljivala u poreznim i sličnim prevarama ili pokušajima prevara. Ne mogu reći, odnosno ovdje napisati da sami sportaši za to nisu krivi, ne mogu stvari svaljivati na sportaševu neinformiranost ili na činjenicu da u većini slučajeva vjeruju nekome tko ih „prevesla“, ali puno istine ima i u tome.

 

Sportaši dosta često kroz svoju karijeru prolaze neinformirani, potpuno odvojeni od realnoga svijeta, jer ih vode drugi. Posebno u sustavima sportova u kojima se vrti ogroman novac, dakle nogomet, tenis, formula 1 ili npr. NBA. I ti sportaši su od svojih 10 ili 12, pa neka je i 14 godina naučeni da im o svemu što im treba brine netko drugi. Njihovo je samo igrati, baviti se sportom, ići spavati na vrijeme i hraniti se zdravo. Ukoliko u svojem sportskom i sociološkom razvoju ne uspiju „odrasti“ sami, ta navika da se netko drugi brine o kući, djeci, putovanju, autu…ta navika ostaje. Ali ne ostaju prihodi. Oni se značajno smanjuju ili čak nestaju već poslije 30 ili 35 godina. Rijetkima poslije 40. Mali broj ostaje negdje aktivan, zaposlen, pokušavajući se aklimatizirati na život „običnog čovjeka“, bez obzira na postojeće novce u banci. U početku „nastavka života“ milijuni nečega na računu zvuče dovoljno za cijeli život, pa i dulje. I svi su sretni. Kupuju se auti, kuće, plaćaju izleti i putovanja, uživa se u životu u kakvom se nije moglo za vrijeme precizne prehrane, treninga svakoga dana i čuvanja zdravlja. Hedonizam na kvadrat.

 

Napominjem – za neke, ne za sve. U takvom trenutku se dosta često u životu vrhunskog, a bivšeg sportaša pojavljuju i oni koji to koriste i uvjeravaju zvijezde da se s novcima mogu malo i poigrati, da novac treba uložiti, prebaciti, riskirati i slično. Mnogi uspiju. Neki ne. Boris nije uspio, sad će u zatvor. Svijet je vrlo okrutan. U izgrađenim državama se financijske policije i inspekcije još više trude kad su razni bekeri u pitanju, jer kazniti Borisa Beckera je jasna poruka i svima ostalima koji smatraju da se porez ne treba plaćati ili da se sudu smije lagati. Poruka je tako, preko jednog od najboljih tenisača svih vremena, poslana cijelome svijetu, a ne samo bekerima, samo tenisačima ili samo bogatim sportašima. Svima. I nama, koji sport samo gledamo.

 

S druge strane su i te kako mnogobrojniji sportaši koji su prisiljeni svoje karijere ponekad čak i prekinuti ne bi li krenuli „trbuhom za kruhom“, a ponekad sportski život staviti u stanje mirovanja ili minimalnoga bavljenja sportom, jer treba negdje i zaraditi novac potreban za hranu, stan itd. Novac je ipak važan u životu. Na primjer, kad je u jednoj anonimnoj anketi tijekom olimpijskih igara svim sportašima postavljeno pitanje bi li uzeli doping, a da to nitko ne sazna i na taj način osvojili olimpijsko zlato, više od 90% anketiranih je napisalo „da“…. Šokira vas to? Ne treba. Razloga za taj „da“ je mnogo, ali se ipak sve svodi na tako stvoren jak društveni utjecaj, popularnost i nemalo puta povezanost s financiranjem budućih sportskih akcija, a velikim dijelom i budućeg života nakon bavljenja sportom. Ako imam zlatnu olimpijsku medalju, imam sve, vjerojatna je pomisao u glavama anketiranih sportaša. Pomisao na preranu smrt ili teška zdravstvena oštećenja organizma u slučaju dopinga, baš kao i logična pomisao da će zbog muljaže s financijama kao i Boris u zatvor, mladim sportskim umovima očito još nije udomaćena u svijesti. Financijska sigurnost, vlastita i obitelji, pokretač je mnogo toga i u sportu.

 

Jednom, možda, sustav osigura sigurnost sportašu i nakon sporta. Jednom. Možda.

 

www.sptv.hr  peJURAtivno