Iako je ubacila tek 18 poena u drugom poluvremenu, iako smo i majstorici finala gledali tvrdu, katkad i teško probavljivu košarku, iako su opet i Zagrepčani i Zadrani katastrofalno šutirali (Cibona 4-19, Zadar 6-26 za tri poena), premda je Zadar uspio uloviti dvoznamenkastu prednost Vukova i nakon pogođenog penala Justina Cartera spustiti na 48:49 u posljednje tri minute, Cibona je pronašla put do pobjede.
S dva skoka u napadu, jednom je to bio Lovro Gnjidić, jednom Toni Nakić, s pogođenim penalima Nakića, s jednom ukradenom loptom Gnjidića, Vukovo su se dokopali pobjede od 56:51 i osvojili naslov prvaka.
Ujedno je to i prva dvostruka kruna za Vukove unazad 9 godina, a sve se odigralo u gotovo nestvarnom ugođaju Draženove dvorane. Iako je utakmica još trajala dok je kretala svetinja sporta u Hrvata, nogometna reprezentacija, na završnih 40 minuta košarkaške sezone Cibonina dvorana se napunila do samog vrha. Završnica sezone uz 5.000 navijača bila je nešto na što smo gotovo zaboravili.
Čim je sirena oglasila kraj, Cibonini igrači su popadali jedan po drugom nasred igrališta, tribine su divljale u radosti, barem onih tri četvrtine naklonjene Ciboni. Pronašle su se i majice namijenjene prvacima, a u oskudici koja vlada pod Tornjem i općoj neizvjesnosti, čak su i te majice predstavljale iznenađenje. Malo je toga dobroga oko kluba, ali o tome na drugom mjestu ... Cibona je još dugo slavila na terenu, kao da se Vukovi nisu željeli povući s poprišta velikog uspjeha. I cijela je momčad skandirala Toniju Nakiću, zajedno s tribinama, cijela je momčad zajedno s tribinama pjevala "kako je dobro vidjeti te opet".
I otišli su u noć kao prvaci. Što će biti sutra, tko će to znati.
Izvor: SN/Tvrtko Puljić Foto: Ronald Goršić/CROPIX