INTERVJU: Jedna superzvijezda poput Alcaraza odmah donosi turniru drugu dimenziju

 

U Umagu je ove godine sve užurbano, frenetično, gotovo euforično. Drugačije od svih prethodnih godina. Sredinom tjedna osjećaj je bio kao da je nedjelja: krcat stadion, redovi na ulazima, sudaranje s ljudima u prolazima. I dosad neviđen prizor stotinjak fanova koji u 23 sata pred svlačionicom čekaju Carlosa Alcaraza, prije nego će ga šestorica zaštitara odvesti prema autu.

 

S direktorom Tomislavom Poljakom (35) sjeli smo u njegov ured ispod sjeverne tribine. Tijekom polusatnog razgovora, mobitel mu je zazvonio barem pet puta. Svi traže kartu, očekuju valjda da organizatori čuvaju neki posebni kontingent u sefu. ‘Stvarno nemamo ništa, već danima. Probajte u ticket officeu, ali i tamo su redovi‘, strpljivo odgovara Poljak. I tako iz poziva u poziv. Nakon intervjua smo odšetali do blagajne i uvjerili se: na vratima su četiri naljepnice za dane od četvrtka do nedjelje - svaka sa crvenim natpisom ‘sold out‘.

 

- Bilo je rasprodanih dana, čak i prošle godine, ali u 15 godina, koliko dolazim u Umag, ne mogu se sjetiti da se vikend rasprodao tako rano.

- Dovoljan su odgovor njihovi treninzi. Obojica su podijelili valjda milijun autograma. Usporedio bih situaciju s dolaskom Agassija 2016., kada ga nismo mogli pustiti da hoda bez zaštitara. Njihov dolazak i interes dokaz je da, uza sve poznate prednosti Umaga, od odlične destinacije, sjajnih uvjeta za igrače i tog ‘feel good vibea‘, moraš imati superzvijezdu da bi otišao na drugu razinu. A nije realno da turnir iz serije 250 na zemlji u terminu nakon Wimbledona ima ovakav ‘field‘. I da mu se poklopi to što se nama poklopilo ove godine. Cijeli tim je napravio fantastičan posao, organizirali smo turnir na razini koja nas čini ponosnima, no isto tako razumijemo da je ovo ideal. U idućim godinama trebamo mu doći što bliže, a u ovoj ćemo uživati i iz nje učiti.

- Nisam, iako još čekam Carlosa da ne ureknem (razgovarali smo poslijepodne, nap. a.). Sve je stvar odnosa. Pogledajte Musettija koji je osvojio ‘petstoticu‘ u Hamburgu pa došao ovdje, na 250 turnir, i u prvom kolu radio i kopao protiv Bedenea koji je drugi set odigrao kao na playstationu. Najlakše bi mu bilo da je povukao ručnu i došao se sunčati. Rune je pokušao igrati jednom nogom, nije išlo. Jannik se naradio protiv Munara koji živi za ovakve uvjete. Poslije meča sam mu rekao ‘hvala‘, jer pokazao je da se nije došao samo pojaviti, nego odigrati svoj najbolji tenis.

 

- Baš tako velik udarac nismo imali, ali da, bilo je teških godina. Mjesecima sam slušao ‘Alacaraz ti neće doći, nema šanse‘, čak i unutar tima smo se bojali, jer koliko god se oslanjaš na ugovor, njegova se karijera razvila nevjerojatnom brzinom. A ljudi oko njega su cijelo vrijeme ponavljali ‘dolazimo‘. I sad ih gledam ovdje, sretni su, zadovoljni, ukupno je deset ljudi s njime. Kitzbühelu se dogodila najgora noćna mora, ali to je teniski svijet. Manji turnir nisu zaštićeni, jedina garancija su ljudski odnosi."

 

- Umag je sljedeće godine u tjednu Hamburga, ATP 500 turnira. Ne bih htio zvučati pesimistično, iako dajemo sve od sebe da se vrati. Uloga Plave Lagune tu je ključna jer je pokazala snagu i razumijevanje da Alcarazu osigura stvari koje ne bi dobio svugdje na ovaj način. Hoće li se vratiti sljedeće godine ili u godini iza toga ili već jednom tijekom karijere, ne znam. Ali napravili smo sve da dođe u Umag kad mu raspored to bude dozvoljavao. Ako sljedeće godine odluči igrati zemlju u ovom terminu, logika nalaže Hamburg, jer će se tamo boriti za više bodova.

 

- Matematika je vrlo jasna. Finale Hamburga nosi mu više bodova (300, nap. a.) nego da ovdje osvoji turnir. Borit ćemo se i za njega i za Sinnera, ali i za bilo koga od tih dečki na koje smo se orijentirali. Neki ugovori još nam vrijede, primjerice Rune i Musetti imaju obavezu još jednu godinu. Dugogodišnje ulaganje dovelo nas je u situaciju da imamo konstantu, perpetuum mobile, iako mi je žao da se to sad zaustavilo na nevjerojatan način s 18-godišnjim Nardijem, koji je zadnju sekundu prije turnira pokupio covid.

 

- Sletio je u ponedjeljak, dan nakon finala Hamburga, zajedno s Musettijem koji je igrao sljedeći dan pa mi je odmah rekao da neće ništa. Alcarazova ekipa tražila je da im rezerviramo stol za večeru. Druga stvar koju su tražili je bila neka zabava, pitali su nas što predlažemo, ponudili smo im jet-ski, padel, izlete, road-tripove… Odlučio se za sat vremena jet-skija. Za smještaj mu je Plava Laguna osigurala najveći mogući komfor. Smješten je u vili, ima privatnu plažu i jacuzzi, svako jutro dostavlja mu se doručak. Maksimalno smo mu prilagodili ono što želi. Što se Jannika tiče, on prije Umaga nije igrao tri tjedna i kad sam mu vidio raspored treninga, rekao sam ‘ti sigurno nećeš ništa raditi‘. Nasmijao se i rekao ‘ma ovaj me ubija na terenu‘, mislio je na trenera Vagnozzija.

 

- Najviše ga je iznenadilo koliko turnir izgleda drugačije u odnosu na lani, kad smo imali covid-Umag. Kad sam mu pričao o turniru, nije zamišljao baš ovakav šušur. Kaže da je ovo ludnica, potpuno drugo iskustvo. Sjeća se puno stvari, a najviše ljudi. Vidio sam kako se pozdravio sa španerom, sa članovima turnirskog ‘staffa‘. To je onaj ‘Rafa-way‘ odnošenja prema ljudima, fantastično za vidjeti.

 

- Prvo ime je Martin Landaluce, Španjolac, 2006. godište, on ima istog agenta kao i Alcaraz, Alberta Molinu. Sjedio je u Alcarazovoj loži na meču sa Sinnerom u Wimbledonu. Sa 16 godina je Top 10 junior, fizički jak, igra strašan tenis. Razmišljali smo mu dati pozivnicu za kvalifikacije, ali mu je raspored bio prekompliciran. Već sam razgovarao s Molinom oko iduće godine i mogućeg wild-carda. Tu su još Federico Cina, Talijan, rođen 2007., Slovenac Svit Suljić koji je 2009. godište te Nizozemac Thijs Boogaard, 2008. godište. Svi su strašno talentirani. Takva je dugoročna vizija Umaga. Nema šanse da nam netko promakne u tom skauterskom dijelu, a onda je sve pitanje pregovora i taktiziranja, i hoćeš li pogoditi.

 

- Naravno da ćemo sagledati sve mogućnosti, Mili je jedinstven, nevezano za uspjeh u Wimbledonu. Dođeš, gledaš i uživaš. Ima tu stvari koje treba i cenzurirati, naravno, ali Mili je izdanak splitske ulice u najboljem smislu te riječi. On će se figurativno potući na terenu, u svojem prvom ATP meču će se posvađati sa sucem i poslije toga odservirati ‘underarm‘. I kod njega sve to izgleda autentično, u tom kaosu funkcionira savršeno. Nisam fan ugovora s hrvatskim tenisačima, jer ako smo im pomagali, smatram da moraju osjećati privrženost turniru. Ne želim ga, uvjetno rečeno, tjerati. Trebamo graditi odnose i za njih ugovori nisu presudni.

- Dino je jedan od onih igrača koje smo sprijateljili uz Umag od najranije dobi, dok su još premladi da bismo im dali pozivnicu, budući da je igrao pozivni turnir za mlade talente. On je tip tenisača ‘ala Borna‘. Sad je najveći izazov da razvije oružja koja je Ćorić već imao u tim godinama. Od servisa do ‘killer shota‘ kojim bi radio razliku. Taj dečko je teški fanatik i radnik, živi za tenis. I Mili je fanatik, ali na drugi način. Ima tu još klinaca, poput Mikruta i malog Mateja Dodiga iz Osijeka, budućnost izgleda lijepo.

 

- Najemotivniji trenutak mi je bio oproštaj Aljaža Bedenea, knedla mi je zastala u grlu, zapravo svima koji smo tijekom njegovih godina ovdje proživljavali pobjede i tugovali zbog poraza. Impresionirao me Musetti, koji je baš frajer. Ako sam za Alcaraza i Sinnera rekao da su personifikacija tenisa i kao teniski fan molim Boga da budu vladari Toura idućih 10 ili 15 godina, onda je Musetti najbolji čovjek da se pridruži tom trijumviratu. Drugačiji je od njih dvojice, pozitivno prgav na terenu, a izvan terena sjajna osoba. Iz perspektive Umaga bio bi san snova da to bude nova ‘velika trojka‘.

 

- Nastavljamo priču s ulaganjem u mlade igrače. Tko će to biti, hoćemo li povući ugovor Runea i Musettija, vidjet ćemo, još je dosta vremena dotad.

 

 - To je veliko pitanje. Karijera mu je pri kraju, što se može iščitati ne samo iz izjava, nego i drugih znakova koje daje. Ali Fabio će uvijek biti dobrodošao u Umag.

 

- Nikad nismo bili bliže nego prije dvije godine. Tada su postojali ozbiljni znakovi da bi se to moglo dogoditi. Čak je i lani priča još bila aktualna, ali izglasavanjem dugoročnog master plana predsjednika ATP-ja Andree Gaudenzija, taj vlak je prošao. Razočarani jesmo, jer će od 2025. zemljani ‘swing‘ između Wimbledona i američkog betona trajati samo dva tjedna, a Hamburg će otići u proljetni dio. Što znači da ostaju Umag, Kitzbühel, Gstaad i B?stad, a mi ćemo vjerojatno dijeliti termin s Kitzbühelom. Bit ćemo u tjednu prije Kanade, koji bi počinjao tek u srijedu, što bi igračima davalo nešto prostora, ali tu će biti i ATP 500 turnir u Washingtonu. I to je još jedan od razloga zašto moramo nastaviti planirati turnir na način na koji to radimo."

 

 PRENOSIMO: JL/SN Foto: Jutarnji list, G. Šebelić/CROPIX