EN
HR
Vjerojatno i vaš mobitel, upogonjen nekim nama običnim smrtnicima nepoznatim algoritmima, izbacuje svakodnevno neke tekstove o temama koje vas zanimaju češće nego što vam na čitanje daje teme koje vas baš i ne zanimaju – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
Neki dan mi je moj mobitel priuštio dva naslova jedan ispod drugoga – o gostovanju Barbare Matić i Lare Cvjetko na festivalu sporta u Poreču i o činjenici da je svako treće dijete u Hrvatskoj pretilo. Dvije jako oprečne teme, zapravo. Jedna slavi hrvatski sport i sustav sporta, druga nam alarmatično javlja da nam sustav uopće ne funkcionira. Dakako, ovdje sam dužan napomenuti da se jedna bavi sustavom sporta, vrhunskog sporta, ponekad opasnog zanimanja, a druga se bavi sustavom zdravlja, odgoja i rekreacije. No, zapravo se i jedna i druga isprepliću u zajedničkom nizu nastojanja da ovu našu Hrvatsku gledamo u vedrim tonovima, da ju doživljavamo kroz sportske uspjehe, da se poistovjećujemo s njima i slavimo medalje vrhunskih sportaša Lijepe naše. Jer, činjenica jest da do vrhunskog sportaša i vrhunske sportske izvedbe možeš doći jedino ako dijete napravi prvi, najvažniji korak u cijeloj priči – počne se baviti sportom!
U petak sam došao na bazen u Sveticama u Zagrebu dosta prije početka prijenosa vaterpola, tako da sam imao prilike vidjeti barem 150 djece kako se aktivno bave plivanjem i vaterpolom u terminu neposredno prije vaterpolske utakmice domaćega prvenstva, kojega na SPTV-u petkom pratimo od 20:10 sati. Dakle, otprilike njih 150 samo u tom jednom terminu, na samo tom jednom bazenu? A gdje su još drugi bazeni u Zagrebu, drugi termini, pa u konačnici i drugi sportovi? I gdje su još drugi hrvatski gradovi, ne samo Zagreb? A nama je u Hrvatskoj svako treće dijete pretilo?
Jednostavna uputa, logičan slijed i odgovor bio bi – dajte nam još bazena, stadiona, dvorana…pa će djece s problemom pretilosti biti manje, pa će bolnice biti neopterećene u fazi kad ta djeca odrastu, pa će starački domovi biti oaze zdravog života, a ne preslike bolničkih standarda. I dajte nam još sati tjelesnoga odgoja u osnovnim i srednjim školama, preporučam i na fakultetima. I dajte nam još sporta na ekranima, da ga djeca vide, da shvate kako je lijepo biti sportaš i baviti se nekim sportom. Ne nipošto i samo predodređen da budeš svjetski prvak, nego prvenstveno mlad čovjek s navikama vježbanja i bez problema sa srcem, začepljenim venama, moždanim udarima i slično u fazi kad krenu zaposlenja. Uz to, sportaši su ti koji u firmama najbolje razumiju poslovne ciljeve, najbolje se prilagođavaju radnom vremenu i najbrže shvaćaju nove ideje. Imaju, uostalom, dobar dril iza sebe….
U cijeloj priči ne treba nikako zaboraviti najnoviju vijest da će Vlada RH, HNS i lokalne zajednice, uz pomoć UEFE graditi nogometne stadione po Hrvatskoj. A Vlada još dodatno, kroz novi Zakon o sportu najavljuje i izgradnju većeg broja novih sportskih objekata! Zvuči kao bajka. Sjećam se, ne tako davno, kako su se stanoviti političari razbacivali vrlo sličnim izjavama neposredno nakon osvajanja srebra na SP u nogometu, pa….ništa. Sad je, dakako, veliko dodatno pitanje za ovu Vladu treba li krenuti u izgradnju stadiona i sportskih dvorana dok još posljedice potresa nisu sanirane? Jasno, pod uvjetom da ozbiljno misle.
Budimo pragmatični, treba. Jer, nije tajna – ulaganjem u sport definitivno ulažemo i u zdravlje.
A toga ovoj naciji, posebno mentalnoga zdravlja, itekako nedostaje!
www.sptv.hr peJURAtivno
