Ponekad se sam sebi čudim koliko još imam želje raditi razliku između navijača i kretena, ali imam. – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
Navijač neće, nikada, ugroziti drugog navijača, pa ni protivničkog, neće nikada paliti stadion, pa ni vlastiti, neće si dopustiti da vrijeđa ili napada ikoga, ponajmanje policiju ili redare na stadionu, dvorani ili gdje god se sport događa. Pravi navijač će s tugom prihvatiti poraz svoje momčadi, ali neće omalovažavati igrače svojega kluba ili trenera, još manje protivnike. A sve to se u Hrvatskoj uredno događa. I svi su „iznenađeni“ i slično kad se tako nešto dogodi….
Sve se ili barem većina sličnih događaja lijepi za nogomet i za određene epicentre po velikim gradovima. To je logično. Veliki klubovi u velikim gradovima imaju veliki broj navijača, samim time i veliki broj kretena koji se nazivaju navijači. Kad su ne tako davno u policiji potaknuli razgovore s klubovima i HNS-om kako bi se spriječilo terorističko djelovanje kretena po hrvatskim autoputovima, ponekad i po središtima gradova, zazvučalo je dobro. Zaboravili su jedino uključiti i treću stranu, odnosno te zamaskirane razbijače, s njima se dogovoriti. Dakako da se neredi, napadi, paljevine, a ako tako nastave uskoro i ubojstva, neće ukinuti sami od sebe. Trebalo bi proći određeni broj godina da izrastu neki klinci kojima nasilje nije prioritet, a da ovi koji samo za to žive odu u „penziju“. To se također neće dogoditi, jer je utjecaj ulice na izgubljenu mladež definitivno jači i zanimljiviji od utjecaja učiteljice u nižim razredima osnovne škole. Upravo u tom dobu se, naime, stječu ispravne navike i stvaraju počeci vrednovanja stvari i pojava oko sebe, uključujući i nasilje. Pa kad k tome još u školama klinci niti nemaju tjelesne aktivnosti, nemaju sate tjelesnoga odgoja, nemaju ni dvorana, nego svoje adrenalinske napetosti mogu suzbijati samo ako ih roditelji pošalju na neki sport, a i to samo ako roditelji imaju novaca, ili na ulici, kroz tučnjave, onda je sve jasno: mi se nikada nećemo riješiti kretena.
Unatoč i usprkos pompozno najavljenom zakonu o sportu. Taj bi zakon, vjerujem, samo trebao priznati i poticati utjecaj i čvrstinu nekih drugih zakona koji bi se primjenjivali na kretene koji se pojavljuju (i) uz sport. Baš kao što se to radi s obiteljskim nasilnicima, kriminalnim skupinama, švercerskim miljeom ili čak i najgorim ubojicama.
No, kad smo već kod zakona, dosta me zagolicalo uvjeravanje vladajućih, pa i osobno premijera, da se ide u izgradnju stadiona. Da, rečeno je – stadiona. Nisu spominjane dvorane, bazeni, atletske staze, nego stadioni, očito i opet glorificirajući samo nogomet, pa i u izgradnji. A školske i neke veće dvorane? A bazeni? Napisao sam ranije – klinci su nam skroz nesportski tipovi, ovise o milijun drugih faktora, najmanje o svojoj volji, a mi ćemo graditi samo stadione? Ili je to samo politička igrarija, maska za izgradnju samo jednog stadiona? Možda bi se onda i trebalo razmisliti o izgradnji tog velikog (nacionalnog) stadiona, ali uz njega i nacionalne rukometne i košarkaške arene, nacionalnog vaterpolskog bazena itd.? Pa sve što nam treba izgradimo odjednom? Ili umjesto da uništavamo splitsku Spaladium arenu, prenamijenimo i nju i ZG arenu, pa i ostale koje su građene, podsjećam - zbog rukometa, da sportaši tamo imaju svoje besplatne termine, 365 dana u godini. Sve to uz otvorenu i jasnu, a ne dozlaboga zakukuljenu formulaciju da se svi ti sportski događaji moraju vidjeti i na nacionalnoj televiziji. Bilo kojoj, iako svi znamo koja od nacionalnih televizija, vidljivih u 100% Hrvatske nudi najviše mogućnosti.
Samo ako nam to dopuste…
Izvor: www.sptv.hr peJURAtivno