Svi oni koji su se u svom životu makar i rekreativno bavili sportom znaju da je iluzorno očekivati da se stalno pobjeđuje

Odgovor na pitanje da li je ovogodišnje polufinale modificiranog Davis Cup natjecanja uspjeh za dvostrukog osvajača popularne Salatare je vrlo kratak i precizan DA – piše Dario Smojver, novinar KAŠ-a, teniski trener, a od nedavno komentator tenisa na SPTV. 

 

Hrvatski predstavnici i ovoga puta dokazali su da su teniski čarobnjaci. U sezoni koja je naročito za naše singl igrače bila promjenjivog intenziteta i uspjeha, u kojoj je bilo dobrih i loših trenutaka, promjenjive forme ali i dosta pauziranja zbog ozljeda, naročito kod Borne Čorića, kada se podvuče crta Hrvatska kao reprezentacija nema za čime zažaliti. Kao prvo sezona je za sve igrače bila naglašeno duga i zahtjevna. Osim stalnih putovanja i prilagodba na različite podloge tu su i vremenske razlike kao i sve ostalo što utječe na igrače da se ne osjećaju optimalno. No ono što naši igrači nisu nikad gubili je nevjerojatna volja i htjenje nastupa za Davis Cup reprezentaciju.  

 

Nastup u Davis Cupu znatno se razlikuje od pojedinačnih nastupa na turnirima i to se nikako ne smije zanemariti. U tom natjecanju kao da vrijede neka druga pravila a ne trenutni renking tenisača. To je opće poznato. Mogli bi sada s pozicije teniskih neistomišljenika ići u dublje analize i reći kako je pravo čudo kako se Čilić provukao u izgubljenom prvom susretu protiv Španjolaca i nestao s terena u srazu sa Australcima. Treba znati da taj „klokan“ Alex de Minaur u posljednjih 11 nastupa u Davis Cupu ima čak 10 pobjeda. Isto tako, Borna Čorić nakon očigledno zaliječene ozljede ponovno igra na razini na kojoj se od njega očekuje. Odigrao je dva izvrsna meča i upisao dvije pobjede i zapravo postao naš prvi reket. Glede parova Mektić/Pavić držim da su ti dečki istinski teniski virtuozi. Način na koji oni igraju parove u posljednjih nekoliko godina iz temelja je promijenio osnove te igre, učinio je toliko atraktivnom i brzom kao da se radi o nekom drugom sportu. Mogao bi ih kao rijetko koji drugi sport danima gledati. U porazu s Australcima o pobjedniku su odlučivale dvije, tri lopte koje su ovoga puta otišle na suparničku stranu. Zato se nikako ne mogu složiti s tvrdnjom raznih dušebrižnika da je jedan od naših, ali i svjetskih najboljih parova, podbacio. Svi oni koji su se u svom životu makar i rekreativno bavili sportom znaju da je iluzorno očekivati da se stalno pobjeđuje. Naročito u tenisu u kome vrijedi pravilo - neki put dobiješ, a neki puta naučiš!

 

Ne mislim da je australski izbornik dvjema promjenama gotovo pred sam početak meča u pojedinačnoj igri i parovima nadmudrio našeg izbornika Vedrana Martića. Jednostavno, iskusni Lleyton HewittI ovaj puta pogodio je sa sastavom, naročito odredivši raspoloženog Jordana Thomposona da se okuša u paru. 

 

S druge strane Hrvatska je bez obzira na sve nastupila u najboljem sastavu. I kada uz sve to dodamo izvrsne nastupe Borna Goje iz prijašnjih mečeva koji je u ovom natjecanju pobjeđivao znatno bolje rangirane igrače onda je sasvim jasno da je Hrvatska unatoč porazu u polufinalu samo na dobitku.