EN
HR
Sad bi svima trebalo postati jasno zašto je SP u nogometu doista globalna stvar. Podosta novinara, naime, koji imaju ili nemaju veze sa sportom, bave se ovih dana fenomenom svjetske smotre najboljih u Katru – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
Pa je uz nogomet zanimljivo sve, od netočenja piva ili cijena alkohola, do utjecaja tog (ne)točenja na kandidaturu Katra za dobijanje olimpijskih igara. Moj kolega Duncan Mackay iz InsideTheGames.biz piše kako nije problem u netočenju, nego prvenstveno u činjenici da je vladajuća obitelj Katra, Al Thani, prvo odobrila točenje piva oko stadiona, usprkos muslimanskim običajima i zakonima o alkoholu, a onda ga doslovce dan prije početka natjecanja zabranila. Takva promjenjivost u odlučivanju, ne samo o točenju piva, nije i ne smije biti nešto što bi veselilo Međunarodni olimpijski odbor, pa kad se tome doda da bi Katar Igre volio organizirati u listopadu 2036., zbog vrućina ljeti, sve skupa trenutačno, kaže Mackay, ne ide im u korist. Dodatno Mackay spominje zabranu nošenja kapetanskih traka u duginim bojama kao veliki uteg na katarskoj strani priče. A Duncan je samo jedan od stotina novinara koji se Katrom ovih dana bave bez obzira na nogometna uzbuđenja. U svijetlu činjenice da u Katru, kao i u većini muslimanskih zemalja jednostavno imaju druge kriterije u odnosu prema alkoholu, prema homoseksualizmu, ma prema gotovo svemu, logično je da se europska novinarka užasne kad ju policija upita kako bi ona htjela da kazne kradljivca njezine torbice, jer to je u osnovi šerijatskoga zakona, njima je to normalno. Upravo zato me oduševila izjava francuskog vratara, koji je jasno rekao: ja se možda ne slažem sa svime što je u Katru zakon, ali ću sve to poštovati.
Ako očekujemo od ljudi koji dolaze u Hrvatsku ili Europu da poznaju naša pravila i naše zakone, da se po njima ponašaju, zašto to pravo ne dajemo i organizatorima u Dohi ili negdje u tom dijelu zemljine kugle? Zašto baš sve pokušavamo prilagoditi samo i isključivo sebi? Ne očekujemo baš da Korejci ili Kinezi u nekom zagrebačkom restoranu naruče pečenog psa ili mačku, zar ne? Unatoč tome što je to njihovo „domaće“ jelo već stoljećima. Malo tko zna da su se mnogi pravilnici i zakoni u Katru promijenili u samo desetak godina. Imam osjećaj da će i ovo SP donijeti opet nove poboljšice u odnosu prema životu ili gostima Katra. Pa ako su strani radnici prije samo 10-ak godina morali doslovce ostavljati putovnicu svojem gazdi u firmi (čuvena„kafala“), predajući mu se poput roba i ne mogavši otići iz Katra dok ih gazda ne pusti, toga danas, ako niste znali, nema. Putovnice ostaju kod njih, mogu otići kad žele. Uz to, plaća im je, ona minimalna, zagarantirana, baš nedavno i povećana. Dakako, nije idealno, no kao što moj prijatelj, slobodni novinar i fotograf Riccardo Romani piše – bojkotirati Katar mogu samo licemjeri. Uz ove loše stvari koje i dalje treba mijenjati, Romani se pita kako to da Nizozemci tako strašno, gotovo najjače napadaju Katar, a čak 39 njihovih (nizozemskih) kompanija je sudjelovalo u izgradnji stadiona u i oko Dohe? Plus poduzeća iz Italije, Njemačke, Velike Britanije, SAD-a, Danske? Zanimljivo, baš iz zemalja iz kojih dolaze najveći napadi na Katar?
Novac vrti svijetom, a moćan kapital vlada i sportom, posebno nogometom. Sve što se događa trebamo sagledavati iz minimalno dva kuta gledanja, a ne samo svojega, uskoga i osobnoga. Nismo ni mi idealni, nismo mi uzor svijetu, ali možemo probati biti. E, da bismo takvi bili, moramo se, pa i u sportu, uzdići iz blata kojim se tako olako nabacujemo po drugima, ne želeći vidjeti sami sebe i prihvatiti da i drugi žive i rade u nekom svom, drugačijem sustavu vrijednosti.
www.sptv.hr peJURAtivno
