JAPANCI

Uoči utakmice Hrvatska-Japan na SP u nogometu Zagrebom su se razmilile televizijske ekipe pojedinih japanskih televizija. – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Pa pitaju što očekujemo, kako živimo, snimaju štandove i krčkanje kobasa, čude se kako pojedinci znaju napamet cijelu japansku prvu jedanaestoricu, uživaju u pivu, isprobavaju ribu, ukratko uživaju, a rade. Dođe mi udarati glavom u zid kako im nije problem donijeti odluku i poslati ekipu u Zagreb, a možda i poneki drugi hrvatski grad da se jave s trominutnim prilogom u vijesti svoje televizije, malo prigricnu ponešto, snime raspjevano društvo u lokalnom bircu za vrijeme tekme, pošalju još jedan prilog i odu od kud su došli. Nema problema.

 

Isto je bilo i kad je u Zagreb, na Zlatnu piruetu došla korejska sportska ikona Yuna Kim. Njihove su se TV kuće natjecale koja će dobiti prava za prijenos, a kako je uz Korejku stigla i Japanka, ne tog kalibra, ali od interesa za japanske televizijske gledatelje, Hrvatski je klizački savez baš lijepo prošao prodajom TV prava.

 

A mene svakog mjeseca, tjedna, gotovo svakog dana muči kako iznaći novce za stvari koje Sportska televizija želi ili pokušava imati u programu, bez nekih većih ekstravagancija. Kako to da zemlja koja se kune da obožava sport zapravo medijski troši samo i isključivo vezano uz nogomet, a i to jako rigorozno, a i to samo na razinama medija koji vode na ljestvicama prihoda u toku godine? Kako to da se sponzori uopće ne zanimaju za sport, naravno osim nogometa? Postoji li uopće ta razvikana hrvatska sportska kultura? Ili miješam kruške i jabuke? Možda ni Japanci ne šalju ekipe oko svijeta da snime 4 izjave u 2 dana, nego samo kad su nogometna velika prvenstva u pitanju? Naime, pa i HRT ima odlično praćenje Katra, uz ekipe na licu mjesta, uz studio u Zagrebu, ali svejedno sumnjam da bi i oni, kao daleko najbogatiji hrvatski medij, poslali ekipu u Japan da pokupe puls japanske nacije. Ne bi, gotovo sam siguran, to napravili ni prije finala. I zato, neka Japanci odrade svoj posao, neka snime izjave koje žele ili ne žele čuti. Sve je to dio ovoga posla.

 

Kao što je i dio posla ljudi koji žive gimnastiku ostaviti hrvatski trag u međunarodnoj gimnastici. Ne samo kroz rezultate natjecatelja, nego i kroz ulazak u europske i/ili svjetske strukture. Užitak mi je bio pročitati da su “naši” ljudi ušli u sam vrh europske, a igrom slučaja i svjetske gimnastike. Vukoja je novi predsjednik Tehničkog odbora i samim time član IO Europske federacije, liječnik Goran Vrgoč ušao je u Medicinsku komisiju Europe, a Marijo Možnik je nakon što je ostao izvan kruga članova Vijeća Svjetske gimnastičke federacije, zbog pravila po kojima dopredsjednik europske federacije ne može biti član svjetskoga Vijeća, jednostavno “promaknut”. Sjajno za hrvatsku gimnastiku, rekao bih. Znajući da Hrvatska u mnogim sportovima ima ljude na visokim pozicijama u europskim ili svjetskim okvirima (odbojka, karate, kajak-kanu, samostrijel, džudo, vaterpolo, baseball, plivanje, košarka i mnogi drugi), jasno je da se u hrvatskom sportu očito dobro radi, kako na terenu, tako i izvan njega. Uostalom, gotovo u svim sportovima gdje Lijepa naša ima predstavnike “visoko” uspješni su i natjecatelji. To nekako ide jedno s drugim. Hrvatska na račun toga vrlo često dobiva i organizaciju velikih ili nešto manjih natjecanja, u čemu vrlo često i hrvatski sportaši igraju značajne i važne uloge. Jasno, s velikim nepovjerenjem, a ponekad i sa suzom u oku i dalje gledamo prema događajima koji su nam u Hrvatskoj ostavili neke sportske objekte u prošlosti, s kojima ne znamo što ćemo. Čuvene arene neki su iskoristili sjajno, a neki nisu. Upravo zato treba s velikom dozom opreza razmišljati o ideji Vlade RH, koja navodno od iduće godine kreće u izgradnju sportskih objekata, a kažu zapravo samo nogometnih stadiona, jer će im to novi zakon o sportu ne samo omogućiti, nego zapravo i tražiti.

 

Predlažem, naozbiljnije, da prije bilo kakve “prve lopate” ipak konzultiraju baš ove ljude koji su kroz hrvatski sport dosegli europske i svjetske strukture, naravno, ako doista Vlada nije stvarno mislila unaprijediti jedino i samo nogomet. Neka se, za početak, ugledaju u Japan, kad sam ga već spominjao na početku, na primjer. Oni za lanjske OI nisu ništa gradili, sve su već imali, samo su dvorane, stadione i bazene malo ušminkali.

 

I svejedno još imaju novaca ekipe slati u Zagreb da saznaju što Hrvati misle o dvoboju na SP u nogometu ….

 

www.sptv.hr peJURAtivno