PRISTUP

Je li sport još uvijek element zajedništva ljudi širom svijeta u ovo razjedinjeno i vrlo konfrontirajuće vrijeme? – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV. 

 

Naime, vodeći se tom mišlju, Međunarodni olimpijski odbor je na sastanku u Lausanni, pod nazivom Olimpijski summit, predložio da se Ruse i Bjeloruse pusti natrag u sport, kako bi na vrijeme mogli nastupiti na mnogim olimpijskim kvalifikacijama. Inicijativa je, kako izvještači javljaju, potekla od čelnoga čovjeka Azijskih olimpijskih odbora, a mnogi su se u Lausanni s inicijativom složili, uz napomenu da se to može odnositi samo na sportaše koji dokazano poštuju Olimpijsku povelju i postojeće sankcije. Dobro, nije mi to baš jasno, jer to onda u osnovi znači da se sportaši moraju odreći svoje zemlje, zastave i himne, što baš i nije uobičajeno u svijetu sporta, ali valjda veliki dečki svjetskoga sporta znaju kamo su krenuli. Dakako, da bi sebe koliko toliko zaštitili, prepustili su međunarodnim sportskim federacijama da donesu konačne odluke za svoje sportove, uz ove preporuke. Uskoro će, dakle, Thomas Bach sjesti na sličan sastanak, ali mnogo masovniji, s članovima MOO-a i s predstavnicima svjetskih federacija. S njima definitivno neće sjediti i o tome razmišljati na isti način, barem još neko vrijeme, Svjetska atletika. Sebastian Coe je, naime, vrlo rigorozan i čvrst u stavu da se Rusi, sportaši, mogu vratiti u atletiku onda kad Rusi, vojnici, izađu iz Ukrajine.

 

Gotovo istodobno, Bach djeluje na mijenjanju Svjetske boksačke asocijacije (IBA) posebno oko priprema za olimpijske igre u budućnosti. Stvar je vrlo opasna i osjetljiva za boksače koji moraju djelovati iznimno brzo i prilagoditi se zahtjevima MOO-a. Naime, Bach je vrlo jasno rekao da boksa neće biti na OI u Los Angelesu ukoliko se IBA ne sabere i ključni ljudi boksa ne donesu značajne odluke i promjene u svojem funkcioniranju, a posebno u suzbijanju korupcije pa čak i prijetnji prema pojedincima i nacionalnim federacijama, čega je itekako bilo u Riju.

 

Hrvatska se ovih dana uopće ne bavi time i nije nas briga što će se događati s Rusima u kvalifikacijama za OI 2024. ili s boksom na OI 2028., nego živimo nogometnu rapsodiju kojom dirigira Zlatko Dalić iz Katra. Zanimljivo mi je, ma i smiješno, kako pronalazim tekstove koji se bave Dalićem, reprezentacijom, sociologijom nogometa i sličnim, a daleko su od nekakvih stavova istih autora od prije nekoliko godina. Pa tako ima tekst koji veliča Dalića, pronalazi razloge zašto bismo Daliću i ekipi trebali pljeskati, iako je iz istog kompjutera ne tako davno izlazio gnoj i poziv na bojkot reprezentacije!? Ili čuveni analitičar, koji ne poznaje sport, ruši osjećaj sreće ljudima na Baniji uspoređujući njihovu nedaću u limenim kućicama s prolaznošću veselja nakon što hrvatska nogometna reprezentacija napravi štogod do kraja SP napravila, jer nam je svejedno. Sebi smo najbolji na svijetu, a svijet nas već i sad gleda s divljenjem.  I kad sve to stavim u svoj mikser u glavi, opet ću naći samo pozitivu u svemu što dolazi iz Katra.

 

Dakako, malo sam i zbunjen jer je moguće da zbog kamera Sportske televizije Split nije pobijedio Cibonu u kup utakmici, a da nas nije bilo u Draženovom domu, niti bi suci bili suspendirani jer su na našem ekranu, a to ne smiju, tražili je li bilo prekršaja u zadnjoj sekundi utakmice. Valjda. No, to je samo dokaz da smo počeli bivati na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Sportska televizija će i dalje pokazivati hrvatski sport maksimalno moguće, uključujući i boksačke priredbe i košarku, odbojku, vaterpolo, rukomet, sve s domaćih parketa ili stadiona ili ringova ili bazena.

 

Budući da nam gledanost ionako raste, pa zašto onda mijenjati takav pristup?

 

  www.sptv.hr peJURAtivno