IZBORI

Ne postoji točniji, bolji ili precizniji izbor sportaša godine od onoga kojeg odrade sportski novinari kroz izbor Sportskih novosti. – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Uopće nije važno tko je za koga glasao ili tko je u konačnici pobijedio, jer odjek javnosti preko novinarskih glasova je najvažnija stvar koju nam Sportske novosti donesu na kraju. Čak ni ponešto manji broj glasača nego inače ne umanjuje ovo moje uvjerenje, a sportaši godine pokazuju kako je Hrvatska zapravo disala prošle godine kad su sportaši i sport u pitanju.

 

Godina u koju smo zakoračili imat će nešto manje natjecanja nego prošla, u kojoj su mnogi sportovi dostizali zaostatke iz korone, ali to ne znači da idući izbor SN neće i opet biti nabijen neizvjesnošću, kao što je gotovo svaki, osim jasno kad se radi o nogometašima koji su treći na svijetu i prvi u izboru sportskih novinara vrlo uvjerljivo.

 

Uskoro bi se, to tako izgleda, na izboru, možda čak i kao pobjednica mogla pojaviti Jana Košćak, mlada atletska zvijezda, koja je baš za vikend uspjela u vis preskočiti 190 cm i nadmašiti rezultat velike Blanke Vlašić u istim tim godinama. Jasno, računamo na to da će Jana odraditi sve što treba po istoj špranci kao i Blanka, a da nije preforsirana u mlađim godinama. Na žalost, to se događa u hrvatskom sportu, prečesto, pa ponegdje Hrvatska osvoji kadetske ili slične medalje, ali onda isti ti sportaši nestanu već u juniorskom, a definitivno u seniorskom uzrastu. Iako takve nagrade ne postoje, ali za javno iznesen stav lani osnovanoga CIRSP-a (Centar za izvrsnost) bi svakako trebalo naći barem riječi pohvale kad su se njihovi, a samim time i najjači hrvatski treneri odlučili žestoko usprotiviti umjetnom stvaranju vrhunskih rezultata u kadetskim uzrastima, a na uštrb istih takvih u seniorima. Ne kažem, dakako, da je npr. rukometni ulazak u SP, protiv Egipta posljedica takvih trenerskih eksperimenata u mlađim rukometnim uzrastima, ali da bi za koju godinu to mogao biti glavni razlog seniorskih podbačaja u većini sportova, vjerojatno da. No, sad su nam najbolji hrvatski treneri odlučili zaustaviti taj trend, pa ima nade za sve. Rukometaši će još imati prilike uloviti olimpijsku normu, unatoč ovom posrtaju, a Hrvatskoj olimpijske norme baš u ekipnim sportovima donose veliku, pa i široku nacionalnu radost, jer silno volimo kad nam momčadi nastupaju na najvećoj sportskoj pozornici, a još više volimo kad se bore za medalje. Znajući to, postajem svjestan da bi u tim potragama i lovljenju olimpijskih normi, ali i značajnijih klupskih rezultata na regionalnoj ili kontinentalnoj razini veliku ulogu moglo odigrati i to što na Sportskoj televiziji iz tjedna u tjedan pratimo hrvatske loptačke lige. Dobra je to prilika ne samo vidjeti kakvo je stanje u ligama, nego i naučiti koji su to igrači i igračice koji se hrabro i kvalitetno ili nešto manje kvalitetno u Lijepoj našoj bave odbojkom, rukometom, vaterpolom, košarkom. Onima najmlađima možda napokon postane zanimljivo uopće ući u sport, kad napokon vide da postoje sve te lige i da postoje vrhunski predstavnici istih, a tako blizu većini od njih. Izazov e-sporta ili potpuno nečeg drugog postaje prevelik, a uz to broj djece u Hrvatskoj premalen za ozbiljnu sportsku budućnost ukoliko se sad, ovih dana, ne odradi najbitnije, spasi pristup djece sportu i njihovo bavljenje sportom.

 

Da ne pričam da bi to cijeloj naciji trebao biti prioritet, čak i bez bilo kakvog lova na velike rezultate i stalni lov na regionalne, kontinentalne ili svjetske medalje…

 

 www.sptv.hr peJURAtivno