HLADNO, BEŠĆUTNO, BIROKRATSKI

Dobio sam prošloga tjedna svojevrstan odgovor na dilemu o kojoj sam prije 7 dana pisao. – piše Jura Ozmec, glavni urednik Sportske televizije.

 

Pitao sam se, naime, hoće li, jer očito može, država probati (su)financirati ne samo organizacije sportskih događaja u Hrvatskoj i domaće lige ekipnih sportova, nego i televizijsko pokrivanje istih, kad već plaća, bogato i dodatno, odabrane sportske događaje i 5 hrvatskih loptačkih liga? Iz Ministarstva turizma i sporta, konkretnije iz Uprave za sport su hladno otkantali ideju jednog nezavisnog hrvatskog televizijskog producenta koji je htio raditi tjedne emisije o hrvatskoj atletici, plivanju i gimnastici. Dakle, o bazičnim sportovima u kojima je Hrvatska u zadnjih 30 godina nezavisnosti imala ili još uvijek ima odlične rezultate, pa i olimpijske medalje, a iskreno baš ih se i ne vidi previše po ekranima širom Lijepe naše. Ne može, niste u planu, napisaše nezavisnom producentu. Hladno, bešćutno, birokratski. Za pet ili deset godina atletike, plivanja i gimnastike možda neće ni biti u Hrvatskoj. Ako je to plan, nešto kao nastavak ideje prvog hrvatskog predsjednika o samo deset sportova u Lijepoj našoj, mahom s loptom ili lopticom, onda ovi koji pisaše odgovor nezavisnom producentu idu u dobrom smjeru. Zanima me samo kako bi npr. predsjedniku atletskog saveza trebalo objasniti da mu u Zakonu o sportu, novom, piše da kao savez imaju za zadaću „poticanje i promicanje sporta u skladu s aktima strateškog planiranja…“ (članak 37), a svaki koračić prema promicanju te iste atletike u startu je zaustavljen jer producent ipak „nije u planu“? Posebno ovih dana kad nam u atletici mlađi juniori i juniori, uz ponekog seniora ostvaruju odlične, pa i rekordne rezultate? Kakve li neplanske grozote da se to sustavno, pomognuto od države i prati na nekom relevantnom mediju, pa čak na više njih…

 

Drago mi je što iz većine saveza s kojima sad surađujemo kao Sportske televizija (a to je više od polovice postojećih) dolaze pozitivni prijedlozi i inicijative da se upravo tako nešto i ostvari. Da se medijski prostor otvori sportu još više, još jače. Taj iskorak, tu inicijativu, budimo iskreni, ipak mogu napraviti samo ljudi u savezima. Držim fige, baš kao što držim fige da uz atletičare i naše skijašice nastave u stilu kojim su krenule s ovim postoljem za Zrinku Ljutić. Hrvatskom sportu treba dobrih rezultata, a bojim se da ih neće biti za desetak godina, posebno ne ako se tenzija o kojoj sam pisao na početku nastavi. Tenzija koja oživljava ideju o deset sportova. Onda će biti nekih medalja, ali doista samo nekih, jer velike medalje Hrvatska ima zadnjih godina, pa i na OI samo u pojedinačnim sportovima, koji gle vraga, sasvim sigurno nisu uopće među tih famoznih deset.

 

Kad sam već spomenuo novi Zakon o sportu, koji vrijedi od 1. siječnja, po njemu HOO treba jako brzo pripremiti kategorizaciju sportova. E, to da vidimo. Neki će se, ne samo sportaši, nego i slučajni prolaznici, a čini mi se ponajviše tvorci zakona, dosta iznenaditi. Osim, jasno, ako se prvo ne napravi lista poćudnih sportova i prema njoj ne počne stvarati kategorizacija. Tradicija, dosadašnji rezultati, zadnja dva olimpijska ciklusa, to su neke napomene u novom zakonu koje treba uzeti u obzir pri stvaranju liste hrvatskih sportova. Pa hajd'mo onda baš na primjeru skijanja pogledati rezultate zadnjih 10 godina, plasmane u zadnja dva olimpijska ciklusa…trebam li dalje pisati? Kažem, bit će iznenađenja za neke, to je sigurno. S druge strane, onima s dna takve buduće ljestvice prijeti konačno gašenje, jer ako neće biti na popisu državnog financiranja, jer su prenisko po kriterijima, a država im ne želi dopustiti da putem televizije traže dodatne sponzore, zna se!

 

Oni dolaze …

 

 www.sptv.hr peJURAtivno