REAKCIJE NE PRESTAJU: Odluka koja je sportski svijet podigla na noge!

Odluka MOO da se ruskim i bjeloruskim sportašima dopusti nastup na Igrama u Parizu podigla puno prašine. Je li ovime legaliziran Putinov rat u Ukrajini? – piše Predrag Žukina, novinar Jutarnjeg lista.

 

Rat nije ništa drugo do politika produžena drugim sredstvima, davno je, početkom 19. stoljeća, u svojem djelu “O ratu”, napisao njemački (pruski) general i vojni teoretičar Karl von Clausewitz. Taj “nastavak politike drugim sredstvima” i danas je, nažalost, u potpunosti točna teza, koja svoju već tko zna koju potvrdu dobiva u zakulisnim i pozadinskim “igrama” oko nastupa ruskih sportaša na Olimpijskim igrama. Naravno, na onima koje će se 2024. godine održati u Parizu. Kako se te Igre približavaju, intenziviraju se “igre” u pozadini rata između Rusije i Ukrajine. Naravno, one političke.

 

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski neki je dan u razgovoru s francuskim kolegom Emmanuelom Macronom inzistirao na tome da se ruskim sportašima ne smije dopustiti nastup u Parizu.

 

- Ruski sportaši ne bi smjeli nastupati u Parizu. - izjavio je Zelenski nakon razgovora s Macronom. 

 

Nakon toga, čelnici Međunarodnog olimpijskog odbora odbili su te njegove “molbe” da se ruskim sportašima u potpunosti zabrani sudjelovanje na Igrama u Parizu. MOO je otvorio mogućnost da se sportaši iz Rusije (i Bjelorusije) ravnopravno natječu u Parizu, kao pojedinci bez obilježja nacionalne pripadnosti, uz jedan dodatak - “ako nisu djelovali protiv mirovne misije MOO-a aktivnim podupiranjem rata u Ukrajini”. MOO i dalje inzistira na ranije donesenoj odluci da se sportski događaji ne bi trebali održavati u Rusiji, ali je otvoreniji prema mogućnosti da se ruski sportaši ipak natječu na međunarodnim natjecanjima. Mnogi su taj stav iščitali kao novi akt prijateljstva prvog čovjeka MOO-a Thomasa Bacha i ruskog predsjednika Vladimira Putina.

 

- Ova pozicija MOO-a daleko je od stvarnosti rata koju osjeća ukrajinski narod; daleko je i od riječi samog predsjednika MOO-a Bacha, izrečenih prije nešto manje od godinu dana, kojima je i on osudio Rusiju zbog kršenja olimpijskog primirja.

 

- Snažno ćemo osuditi svaku poduzetu akciju koja omogućuje predsjedniku Putinu da legitimizira svoj ilegalni rat u Ukrajini. To je također bilo ranije stajalište MOO. Mi smo, kao i mnoge druge zemlje, cijelo vrijeme bili nedvosmisleni u vezi s tim, a sada ćemo lobirati u zemljama naših istomišljenika kako bismo osigurali nastavak solidarnosti s Ukrajinom.

 

Za podsjećanje i kratki pregled onog što se događalo na “olimpijskom frontu”: Ruska invazija na Ukrajinu počela je 24. veljače prošle godine, samo tri dana nakon zatvaranja ZOI-ja u Pekingu. MOO je nakon toga suspendirao Rusiju i Bjelorusiju, u novogodišnjoj poruci Bach je izjavio da će se sportske sankcije produžiti i tijekom 2023.

 

- Želimo jaku ukrajinsku ekipu na OI-ju u Parizu 2024. i ZOI-ju u Milanu 2026. - rekao je Bach, podsjećajući na punu posvećenost MOO-a i olimpijskog pokreta u korist te solidarnosti.

 

Neku drugu solidarnost, onu prema sportašima iz tih zemalja koji nemaju ništa s Putinovom politikom, tada su pokazali Američki olimpijski i paraolimpijski odbor, koji su u prosincu zauzeli pravi i istinski sportski stav za sudjelovanje ruskih i bjeloruskih sportaša na OI-ju pod uvjetom da ne nose obilježja svojih zemalja.

 

Rat u Ukrajini se nastavlja, nastavlja se i ovaj koji se vodi u sportu. Mnogi objektivni promatrači na tragu su stava koji je zaista u duhu olimpizma i njegovih osnovnih počela. Politici ne bi smjelo biti mjesto u sportu, no to, nažalost, nikad nije bilo tako, a vjerojatno i neće. Pokazalo se to i ljetos, kad je ruskim i bjeloruskim sportašima “spuštena rampa” za nastup na prošlom Wimbledonu. Uoči njega, ruski tenisač Andrej Rubljov u objektiv kamere nakon polufinalne pobjede na turniru u Dubaiju, napisao je “bez rata molim”. Ipak, suočio se sa zabranom nastupa u Wimbledonu.

 

- Ovo je potpuna diskriminacija; razlozi koje su nam naveli nemaju smisla, nisu logični. Zabrana nastupa ruskim ili bjeloruskim sportašima neće ništa promijeniti. - izjavio je tada Rubljov.

 

Kako će se u konačnici završiti ta priča oko Pariza, teško je unaprijed sagledati, jasno je samo to da će se na mnogim “frontovima” voditi rat za i protiv. Donijet će se odluka koja se nekoj od strana neće svidjeti. Zasad se Zelenskom i Ukrajincima nikako ne sviđa činjenica da su ruski i bjeloruski sportaši od Olimpijskog vijeća Azije (OCA) dobili poziv za sudjelovanje na Azijskim igrama, a to je prvi korak prema njihovom dolasku u Pariz. "Mi vjerujemo u ujedinjujuću snagu sporta te kako bi se svi sportaši, bez obzira na nacionalnost ili putovnicu koju posjeduju, trebali moći natjecati u sportskim natjecanjima", stoji u priopćenju OCA-e.

 

Naravno, Azijske igre su kvalifikacije za OI, i taj bi potez mogao pomoći sportašima iz dviju zemalja da izbore vizu za Pariz. MOO je u svom priopćenju rekao da “pozdravlja i cijeni ponudu OCA-a, jer niti jedan sportaš ne smije biti spriječen natjecati se samo zbog svoje putovnice”.

 

Ako su Britanci, čini se, u potpunosti protiv tog i takvog tipa “detanta”, te još uvijek razmišljaju što će odlučiti u vezi sljedećeg Wimbledona, čini se da raste kritična masa koja kaže kako treba pomilovati ruske sportaše. Tako se oglasila i gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo, koja je izjavila kako želi vidjeti ruske sportaše u Parizu pod neutralnom zastavom.

 

SPORT I POLITIKA ODUVIJEK SU U NEPRIRODNOJ SIMBIOZI

 

Neposredno prije i za vrijeme održavanja Olimpijskih igara, u antičkoj Grčkoj gdje su nastale, vladalo je “olimpijsko primirje”; oružje je tada moralo mirovati. No, iz naše današnje perspektive, gotovo tri tisuća godina kasnije, to pravilo ne vrijedi. Volimo se busati u prsa napretkom ljudske svijesti i civilizacije, no to baš i nije tako.

 

Otkad su 1896. u Ateni održane prve moderne olimpijske igre, ratovalo se i ratuje tijekom svih Igara. Od današnjih “ratnih” i “dopinških” sankcija ruskim sportašima, preko nekadašnjih bojkota tijekom “hladnog rata” do Igara koje nisu održane zbog dva svjetska rata, svakom iole objektivnom kristalno je jasno da je politika ta koja se s Igrama i sportom općenito poigrava kao s marionetama u lutkarskom kazalištu.

 

Da nema ni traga onoj olimpijskoj krilatici da politici nema mjesta u sportu. “Diplomatske ofenzive” koje danas poduzimaju dvije suprotstavljene strane oko nastupa ili zabrane ruskim sportašima u Parizu 2024. samo su nastavak stare tradicije. Neke su zemlje bojkotirale OI u Melbourneu zbog krize na Sueskom kanalu, sve afričke i arapske odbile su sudjelovati u Montrealu 1976. Pola “zapadnog svijeta” bojkotiralo je Igre u SSSR-u 1980., a Sovjeti i saveznici one sljedeće u Los Angelesu 1984. “Münchenski masakr” 1972. kad je oružje “progovorilo” u samom olimpijskom selu te je pobijeno 17 sportaša, bolje je i ne spominjati.

 

Nažalost, sport i politika i ratovi oduvijek su bili i bit će u nekoj nakaradnoj i neprirodnoj simbiozi. Štogod mi o tome mislili ...

 

 PRENOSIMO: JL FOTO: Huang Zongzhi Xinhua Via AFP