IN MEMORIAM: Preminuo je legendarni vaterpolski olimpijac Hrvoje Kačić

U Zagrebu je u 91. godini života preminuo legendarni hrvatski olimpijac Hrvoje Kačić. Bio je trofejni vaterpolist, znanstvenik, sportski i politički dužnosnik te domoljub kakvog svaka država može samo poželjeti.

 

 

Poslije toga počeo je trenirati vaterpolo i 1950. godine ušao je u prvu momčad Juga. Pripadao je generaciji koja je tri puta zaredom - 1949., 1950. i 1951. - osvojila prvenstvo Jugoslavije. Cijelu vaterpolsku karijeru proveo je u Jugu, gdje je 1962. i završio s aktivnim igranjem. Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je od 1950. do 1961. godine, odigravši 150 utakmica uz prekide zbog uhićenja, odnosno oduzimanja putovnice za vrijeme Europskog prvenstva u Torinu 1954. godine. Bio je prvotimac državne reprezentacije koja je osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Beču 1950., srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956., srebrnu medalju na Europskom prvenstvu 1958. u Budimpešti, zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u Bejrutu 1959. te četvrto mjesto na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine. U Melbourneu je, kako je govorio, reprezentacija bila vrlo blizu zlata, ali su nas Mađari u finalu pobijedili s 2-1 i naša se reprezentacija morala zadovoljiti srebrom. Godine 1957. proglašen je najboljim sportašem Hrvatske u anketi Narodnog sporta. 

 

Tijekom vaterpolske karijere, tadašnje jugoslavenske vlasti su Hrvoju Kačiću tri puta oduzimale putovnicu. Prvi put 1950., kada je kao 18-godišnjak postao član reprezentacije, neposredno prije polaska vlaka iz Zagreba za Genovu gdje je reprezentacija igrala protiv Italije, a baš se tog ljeta bio ustalio u reprezentaciji. Naime, netko je iz dubrovačke tajne policije dojavio da je njegov otac osuđen kao državni neprijatelj, a da je Hrvoje Kačić, shodno tome, okorjeli hrvatski nacionalist. A njegov otac je bio samo istaknuti član Hrvatske seljačke stranke. Nakon toga, ponovno je u prosincu 1951. godine došao u sukob s tadašnjim režimom, i to kada je Dinamo postao državni prvak pobjedom od 1-0 u odlučujućoj utakmici protiv Crvene zvezde u Zagrebu. Iako je tada već bio standardni reprezentativac Jugoslavije u vaterpolu, drugi put mu je oduzeta putovnica i potom je krajem 1951. završio u zatvoru - tri mjeseca samice. Bio je među demonstrantima poslije utakmice Dinamo - Crvena zvezda, kad je Božo Broketa poslao znameniti pozdrav: „Dok je srca, bit će i Croatije“. Poslije su ga izbacili sa svih sveučilišta zbog narušavanja javnog reda i mira. Trideset dana odradio je u ljeto 1952. na gradnji obale pred hotelom za Ministarstvo unutarnjih poslova u Obodu kod Cavtata. Treći put je ostao bez putovnice 1954. godine, kada su neki njegovi prijatelji osuđeni kao narodni neprijatelji. Vratili su mu je godinu dana kasnije bez ikakvog objašnjenja. 

 

Hrvoje Kačić diplomirao je pravne znanosti u Zagrebu 1956. godine, gdje je 1964. godine stekao i doktorat. Radio je u brodarskom poduzeću Atlanska plovidba iz Dubrovnika, gdje je obnašao razne odgovorne dužnosti, uključujući i dužnost savjetnika glavnog direktora. Godine 1986. izabran je za redovnog profesora Sveučilišta u Splitu. U ožujku 1989. otvorio je u Zagrebu odvjetnički ured, a u proljeće 2001. odlazi u mirovinu. Od 1986. do 1990. bio je na dužnosti predsjednika Znanstvenog saveza za pomorstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Na prvim višestranačkim izborima 1990. godine izabran je u izbornoj jedinici Dubrovnik za zastupnika u Hrvatski Sabor, kao nezavisni kandidat. Kao saborski zastupnik vodio je nekoliko radnih tijela Sabora. Predstavljao je Hrvatsku na nekoliko zasjedanja konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Haagu tijekom rujna i listopada 1991. godine. Od siječnja 1994. do 2001. obavljao je, također volonterski, dužnost predsjednika Komisije za državne granice Republike Hrvatske. Više puta je bio član državne delegacije na diplomatskim konferencijama, a dva puta i šef delegacije pri pravnom odboru UNCTAD-a u Ženevi. Objavio je nekoliko knjiga i više od 50 stručnih rasprava. Godine 1994. dodijeljen mu je trofej Hrvatskog olimpijskog odbora za životno djelo. 

 

 

 

HOO/JG