MUŠKIĆI

Ovo je stvarno hrabro od Sebastiana Coea, postaviti čvrste granice bivšim muškarcima koji bi u ženskoj konkurenciji malo osvajali medalje po atletskim natjecanjima! – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Kažu u Svjetskoj atletici, odnosno Svjetskoj atletskoj federaciji (World Athletics se, naime, nespretno ali semantički točno prevodi kao Svjetska atletska federacija) da svatko tko je pubertet prošao kao muškić i dobio malo hrapav i znatno dublji muški glas, više ne smije nastupati kao žena na atletskim natjecanjima. Ima tu i vrlo preciznih medicinsko-kemijskih odnosa koliko muško-ženskih hormona smije svako atletsko tijelo imati i u kojem vremenskom periodu, da bi bilo priznato kao žena, u što sad ne bih ulazio, jer me fascinirala ova stroga, ali usudit ću se reći pravedna odluka Svjetske atletike. Ovo je istinska zaštita istinskih žena, istih onih koje se desetljećima ne samo u atletici bore da imaju ista prava, iste ugovore, iste uvjete, a u konačnici iste nagrade u novcu kao i muškarci. I sad ih, zadnjih godina, baš iz atletike i atletskih vrhunaca, iz ciklusa osvajanja medalja, opet izbacuju – zapravo muškarci? Da, sve to možemo propustiti kroz filtar ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i svih onih stručnih i zadnjih godina novoizmišljenih izraza koje će koristiti različite društvene zajednice u napadu na Sebastiana i Svjetsku atletiku (a posredno i na druge federacije ako se priklone Sebastijanovom razmišljanju), ali zaključak je isti – ako si bio muško, ako si se rodio kao muško, ako si prošao muški pubertet i ako si samim time jači, brži i bolji, nemoj ženama uzimati pravo da pobjeđuju u svojem okružju. U ženskom okružju, u okružju u kojemu su mnoge prije ovih današnjih atletskih ali i općenito sportskih zvijezda radile vrlo naporno, pokušavajući ženama, djevojkama, pa i curicama osigurati da ih se (i) u svijetu sporta maksimalno poštuje i uvažava. Da budu jednakopravne.

 

Dakako, Sebastian je pametan i oprezan, negdje pri dnu objave je napisano da ovo nije konačna odluka, da će se svako malo revidirati, da će postojati posebna komisija koja će cijeli postupak nadgledati itd., ali u osnovi, Sebastian i atletika su stavili točku na trend pobjeđivanja muškaraca u ženskome tijelu, barem u atletici. U atletici je to vjerojatno bilo i najizraženije, najočitije, barem najviše medijski zastupljeno. Pa atletika je kraljica sporta, pobogu! U atletici je to vidljivo na TV ekranima širom svijeta, da ne pričamo za vrijeme olimpijskih igara ili svjetskih ili kontinentalnih prvenstava.

 

Hrvatski olimpijski odbor je, kad već pričamo o ženama, nedavno usvojio odredbu da u svim upravljačkim tijelima mora biti najmanje 40% žena. To, drugim riječima, znači da će i u savezima, u klubovima, dakle u bazi, morati biti povećan broj žena na upravljačkim funkcijama. Ovako, napisano na papiru, zvuči jako dobro, ali će provedba sasvim sigurno biti puno teža i sporija. Vjerojatno zbog jednostavne i općeprihvaćene hrvatske navike da nam u predsjedničkim i izvršnim stolcima sjede muškarci, ali i zbog odlučivanja žena da uopće krenu u tom smjeru, bez obzira dolaze li iz sporta ili iz svijeta izvan sporta. Sportska televizija, koja potvrđeno, kroz program najviše od svih televizija u RH promovira ženski sport, sad je u fazi da u savezima s kojima tako intenzivno surađujemo u prijenosima ligaških natjecanja svakoga tjedna pojačamo odluke o prijenosima i ligaških ženskih utakmica. Dakako da nisu sve ultra kvalitetne, ali jesu li i muške baš uvijek tako dobre?

 

Ekipni sport u Hrvatskoj godinama je odumirao. Sad kad imamo TV prijenose, moramo krenuti još jače, još više i još sigurnije u smjeru promocije hrvatskoga sporta. Zbog svih nas, zbog društva i zbog klinaca koji danas na žalost ne znaju ni baciti loptu prijatelju ili prijateljici.

 

 www.sptv.hr peJURAtivno