ŠAHOM DO SMIRENJA

Najiskrenije, malo sam drugačije zamislio početak ovoga bloga, ali me obrada teme o dodijeljenim honorarima članovima IO Hrvatskoga nogometnoga saveza u središnjoj informativnoj emisiji jedne televizije samo dodatno uvjerila da Hrvatice i Hrvati doista ne samo da ne poznaju sport u Lijepoj našoj, o čemu sam na ovome mjestu već pisao, nego čine sve kako bi ga još više javnost ignorirala. – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Ako netko ne shvaća kako funkcionira sport, kako rade savezi, a posebno da nam najbogatiji i jedan od najraširenijih sportova (nogomet) ima puno pravo po legalnim uzusima podijeliti novce koje su sami privrijedili, onda je doista došlo vrijeme da se neki okanu ćorava posla i prestanu objavljivati bedastoće o sportu.

 

Međunarodni me olimpijski odbor, pak, zna iznenaditi kad nekome daju ili oduzmu status olimpijskoga sporta. Ako znamo da je olimpijski sport na početku prošloga stoljeća bilo i potezanje užeta, onda je svima jasno da olimpijsku kvalitetu različiti sportovi stječu ili gube isključivo vlastitim radom i zalaganjem ili neradom i nezalaganjem, a ne putem veza.

 

Uskoro će i te kako važno biti opredijeliti se u boksu. Taj sport na već nekoliko Igara zapravo visi o koncu, ali ga se u olimpijskoj kući baš i ne žele riješiti jednostavnim otpisom. Slično je bilo i s hrvanjem, ali je tada na čelo svjetskoga hrvanja sjeo čovjek koji je imao snage iz temelja promijeniti sve. Danas ne samo da je hrvanje ostalo među olimpijskim sportovima, ne samo da je u gornjem dijelu interesa publike i televizija, nego je i g. Lalić, predsjednik federacije, postao uvaženi član MOO-a. Ako vas zanima zašto, u Zagrebu je ovih dana europsko prvenstvo, pa otiđite u Arenu pogledati. Boks, za razliku, ima stigmu namještenih mečeva, ne prođe niti jedno natjecanje, a da se treneri, boksači, sportski dužnosnici, u konačnici i gledatelji ne žale na ishod i ne zazivaju namještaljku, sudačku pristranost i slično. Posebna komisija, oformljena tijekom OI u Londonu, a potom i u Riju je namještanje i lažiranje mečeva i dokazala. Upravo zbog toga je MOO oduzeo Svjetskoj boksačkoj federaciji mogućnost organiziranja boksačkih natjecanja na OI i oformio vlastitu ekipu. No, boksači sad, kao da to rade u inat, idu i korak dalje i otvoreno, protiv zdrave pameti i odluka MOO-a podržavaju nastupe ruskih i bjeloruskih boksača pod njihovim zastavama. Sviraju im i himne, ako su zlatni. Predsjednik federacije je, dakako, Rus. Kad svemu tome dodamo rasprave o boksu započete polovicom prošloga stoljeća, kako je to pregrub sport, krvav, onda je zapravo svjetsko čudo da je boks opstao na olimpijskim igrama. No ljudi, gledatelji, jednostavno vole boks. Lakše im je pratiti dvojicu koji se tuku u ringu nego dva hrvača, džudaša, karataša i ostale. Pravila u boksu su doista iznimno jednostavna, za razliku od ostalih navedenih borilačkih sportova. To je i vjerojatni odgovor zašto je gledan, pa i kod nas na Sportskoj televiziji, zašto je tražen i zašto se na olimpijskim igrama još uvijek drži. Ipak, nastave li iz svjetske federacije ovako bahato izazivati MOO i zdrav razum, ne znam baš…. Doduše, ovih dana posebna se pažnja posvećuje tom problemu, diže se sve na doista visoku razinu, ide se u posao preko posebnoga ureda u Velikoj Britaniji, neovisnoga o boksu, o MOO-u, o bilo kome, ali samim time i vrlo upitnom! Da će biti zanimljivo – bit će!

 

Kad smo već kod bahatosti, potpuna suprotnost, dakle poniznost, prijateljstvo, druženje i osnova sporta me dočekala u nedjelju, kad je velemajstor Alojzije Janković organizirao humanitarni šahovski turnir, 40 ljudi iz javnog prostora RH, s jednim ciljem – pomoći dječjim bolnicama u Zadru i Osijeku. Sjajna atmosfera, prijateljsko druženje, šah kao vodič kroz svijet sporta, ali i odnosa među ljudima, bez obzira koje „vjere“ bili. A za djecu. Kapa dolje.

 

www.sptv.hr peJURAtivno