ČENDU

Koliko god ovaj tekst koji slijedi zazvučao kao plaćeni oglas, nadam se da će ipak ostati izvan te razine prihvaćanja. – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Naime, pitam se jeste li ikad čuli za Čendu (Chengdu), kineski gradić od 21 milijun stanovnika? Na karti je negdje u sredini velike zemlje, a službeno je središte jugozapadne Kine. Već 15 godina ga u Kini proglašavaju najsretnijim gradom sad već druge najmnogoljudnije zemlje na svijetu, iza Indije, a domaćin je Univerzijade ove godine.

 

Pomalo čak zavidim sportašima, koji će se natjecati u Čenduu potkraj srpnja i početkom kolovoza. Radi se o 49 borilišta, od toga čak 13 potpuno novih, izgrađenih za ovaj događaj, koji će ugostiti 18 sportova, od kojih su 15 obavezni, a tri je domaćin odabrao kao pokazne - wushu, streljaštvo i veslanje.

 

Nije teško zaključiti zašto se osjećate i vi sretno u najsretnijem kineskom gradu i zašto postoji tračak zavisti sportašima koji će se u Čenduu natjecati, kad prođete grad, okolicu i borilišta. Prvo, grad je sasvim izgrađen, moderan, prepun parkova, širokih cesta, velikog broja jako novih automobila, te doista sretnih i nasmijanih stanovnika. Potom, neka su borilišta sasvim nova, poput bazena za plivanje, gimnastičke dvorane i velikog stadiona, koji su svi izgrađeni u potpuno identičnom arhitektonskom stilu jedan uz drugog. Uz to, stanovnici najvećega grada pokrajine Sečuan daju baš maksimalni napor da igre uspiju, da svi budu sretni i zadovoljni. Tu ćemo sad malo skrenuti s uobičajenih plaćenih oglasa i hvaljenja domaćina Univerzijade, koliko god to možda i zaslužili. Ako probate izbjeći ona bitna uvriježena mišljenja o Kini, kineskoj politici, odnosu prema manjinama ili slobodi pressa, koja vas u startu svrstavaju barem među suzdržane, ako ne i otvorene protivnike svega što Kina predstavlja, Čendu ima neku karizmu pomoću koje i vi brzo prihvatite razmišljanja koja ovaj grad čine najsretnijim u zemlji. No, nije on samo najsretniji. Smješten u ogromnoj ravnici, s puno izvorske vode koju su još prije2 tisuće godina kanalizirali u jedinstven sustav napajanja, s kojim se i dan danas hvale, a i dan danas radi. Čendu i šira okolica omogućavaju dovoljno hrane ne samo ovom 21 milijunskom gradu, već i pokrajinama u okolici. Tako pozicionirani, bez velike industrije, relativno blizu i planinskim vrhuncima s kojih silazi ta silna, a pradavnim sustavima ukroćena voda, mogu se širiti koliko žele i kamo žele, s građevinama kakve požele, pa i sportskim.

 

Svjesni da nemaju snage, a niti političkog načina natjecati se s Pekingom ili u ekonomiji sa Šangajem, okrenuli su se onom što još može njihov grad dignuti na svjetskim kartama kao važan - okrenuli su se zelenoj gradnji, zaštiti okoliša, osiguravanju mirnog života, idealnog za mlade i penzionere, turizmu, obrazovanju i - sportu! Shvatili su gdje postoji način kako se pojaviti u svijetu, a ne izazivati snagu Pekinga ili Šangaja. Nisu, dakako, jedini. Taj stil, taj način prezentacije cijeloga grada, ili u slučaju prošlogodišnjeg svjetskog prvenstva cijele države pomoću sporta i sportskih događaja postaje sve češći u svijetu.

 

Evo i Budimpešta je taman završila novi atletski stadion, na kojem će ove godine biti svjetsko prvenstvo, uz svu silu stadiona, dvorana, bazena, koje grade već desetljećima, ciljajući u nekoj budućnosti i dobijanje olimpijskih igara. Podsjećam da grade i u Hrvatskoj, Rumunjskoj, Sloveniji…jednostavno vide sebe u razvoju sporta. Valjda će tako ostati i nakon vrlo skorih izbora.

 

No, vraćam se Kinezima. Dakle, ako zaboravite one minuse vezane uz njih, ispada da su se jednostavno pokrenuli kao i dosta gradova u svijetu, a da ništa nisu previše riskirali. Dobili su, za njih veliku, Univerzijadu, bit će im to odskočna daska za buduće događaje, koje očito žele imati u tom dijelu Kine. Odmah se, naravno, prisjećam Zagreba i Univerzijade 1987., jer Zagi se kočoperi i u muzeju u Čenduu, koliko smo zastali i zaustavili se u svemu što grad, zemlja, ali i sport u cijelosti može dobiti kroz održavanja velikih sportskih natjecanja i izgradnju sportskih objekata na kojima prvenstveno moraju rasti budući domaći vrhunski sportaši, koji će nastaviti hrvatski dobar običaj da na olimpijskim igrama postajemo zemlja koja prema broju stanovnika i osvojenih medalja spada u -
čuda!

 

No, svakom čudu, kako stvari stoje, dođe kraj. Na žalost…

 

 www.sptv.hr peJURAtivno