KAMP

Hrvatska nogometna reprezentacija napokon je dobila zemljište za svoj kamp. Blizu Zagreba, u središtu Lijepe naše, još bliže zračnoj luci, u Velikoj Gorici. – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Zli jezici kažu da se sve riješilo tako brzo samo zato jer je to bio uvjet da nogometni prvoligaš iz istoga grada osigura ostanak u najvišem rangu hrvatskoga nogometa. Zlih jezika baš posvuda ima. Posebno pojavom društvenih mreža svaka šuša smije, a što je najgore to i radi, pljuvati po svemu, osporavati tuđe napore i ponekad višegodišnji rad. Opravdano i neopravdano. Češće je u pitanju, na žalost, ovo drugo.

 

No, sve se da provjeriti. Kad bi, recimo, informacija bila točna, onda se s izgradnjom kampa neće početi baš tako brzo, niti će sve biti gotovo za dvije godine. Pa ćemo, zapravo, tom logikom do jeseni znati sve o tome je li ili nije cijela stvar umjetna. Pozicijski gledano, kamp je na pravom mjestu, a igračima je avionski transport doslovce u vidokrugu, budući da nam ionako većina reprezentativaca, pa čak i mlađih godišta sve više i sve češće dolazi na povremena okupljanja odnekud izvana, avionom. Dobro, ovih dana u savezu baš i nisu najsretniji rezultatima koje ostvaruje ekipa pod vodstvom Roberta Jarnija, no sve dok A vrsta djeluje tako moćno i nepobjedivo, posebno zato jer su u završnici najjačeg europskog natjecanja, Lige nacija, bit će mira u nogometnoj kući, koncentrirat će se na taj kamp.

 

I dok nogometaši s razlogom slave kamp i lagano brinu zbog Jarnijevih predstava, u košarkaškim krugovima opet se malo uzburkalo. Izabran je, jednoglasno, novi/stari predsjednik, ali su na zadnje noge skočili mnogi koji smatraju da predsjednik ne treba dobivati plaću, kako je on to odmah po imenovanju odlučio. Postoje i u svijetu različite kombinacije i rješavaju se na različite načine. Nemoguće je stvoriti jedinstveni stav o takvoj odluci, treba li predsjednik saveza ili kluba biti volonter ili profesionalac, no u Hrvatskoj o svemu svi vole imati svoja mišljenja, pa ga imaju i o statusu novoga predsjednika. Posebno o financijskom statusu. Osobno mislim da u trenutačnoj financijskoj poziciji saveza, koja je dobra, sam je to rekao, njegova plaća nije toliko krucijalna. Posebno ako će svakoga dana 8 sati provoditi u savezu. Ipak, ako time stvara zlu krv između članica, onda je nužno da razgovorom sve sredi i dovede na razinu normalnog funkcioniranja ne samo saveza nego i odnosa među ljudima u hrvatskoj košarci. Uvijek, naime, ima i rješenja koja nas, ali i njega mogu i iznenaditi, prvenstveno zato jer u osnovi i nemaju puno veze s košarkom. No, zaboravimo sad taj segment. Sad je važno gurnuti reprezentacije i klubove u pravom smjeru, osigurati im sredstva da ne idu k'o guske kroz maglu regionalne lige, stavljajući u drugi plan domaća natjecanja samo zato jer je tamo sve plaćeno. Naime, kad je Sportska televizija početkom ove godine napokon, u dogovoru sa savezom krenula u pokrivanje jedne utakmice po kolu domaće košarkaške lige u izravnom prijenosu, postalo je više nego jasno da neke klubove možemo samo sanjati u terminima koji bi svakome bili prihvatljivi. Razlog je upravo taj, da su klubovi s vrha domaće kvalitete uvijek u prioritetu imali regionalna igranja, a ne domaću ligu. Pa smo ih prenosili utorcima, srijedama, ponedjeljcima, riieđe vikendom. S druge, isto važne strane, reprezentacija, posebno muška, neće tako brzo među europsku elitu, ali da se put sad mora trasirati, mora! E, to je funkcija novoga, zapravo staroga predsjednika. Hoće li pri tom nekome smetati njegove odluke, hoće, pa i ova o plaći, no krene li košarka dobrim smjerom počet će ga svi tapšati po ramenima i čestitati.

 

Kao što sam to ne jednom već napisao, ipak smo mi u Hrvatskoj…

 

 www.sptv.hr peJURAtivno