A DA POČNEMO UČITI NA POGREŠKAMA

Ne znam je li Jana Koščak imala vremena pročitati zaključke sa simpozija održanog u njezinom Varaždinu, o prevenciji sportskih ozljeda i zaštiti zdravlja sportaša, ali ja jesam. – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Radi se o skupu “Pokaži srce”, najavi poboljšanja preventivnih pregleda sportašica i sportaša, kako nam se ne bi događale ozljede kobne za njih, a u najgorem slučaju i smrt, najčešće zatajenje srca. Između ostalih boljki modernih vrhunskih sportaša spominjane su i prenaprezanje, pa mikrooštećenja mišića, ortopedske ozljede i nizovi samo liječnicima jasnih pojmova.

 

I zašto sam se sjetio baš Jane Koščak na početku razmišljanja o korisnom simpozijumu, kojega svatko tko radi u sportu treba shvatiti ozbiljno? Pa, otkad nam je u atletici postao povremeni običaj imati odlične juniore, a potom baš nikakve seniore, postalo je jasno da nešto krivo ide u radu s tom djecom. Podsjetimo se Kristine Perice, koja je 1997. u Ljubljani lakoćom osvojila europsko zlato u utrci na 400 metara. Trčala je još 3 godine, ulovila i nastup na olimpijskim igrama i - nestala. Isti je trener potom “stvorio” i Danijelu Grgić, čak dva puta europsku prvakinju, također na 400 metara, ali i svjetsku prvakinju na 400 metara za juniorke, sad već poodavne 2006. I ona je, nakon srebra na Univerzijadi 2007. zapravo izbljedjela iz hrvatskog atletskog ozračja. I nikom ništa? Nismo naučili, ili jesmo? Naime i tada smo svi, pogotovo mi novinari, “znali” da je to karijera kojoj neće biti kraja kad je već tako rano počela s medaljama, s odličnim utrkama, pa čak i rezultatom ispod 51 sekunde, što na 400 metara trče stvarno samo posebne atletičarke.

 

Spomenuh samo dvije atletičarke, kojima smo samo tako htjeli na ramena naprtiti i vječno osvajanje medalja, jer smo mi ljudi jednostavno takvi - volimo opteretiti nekoga drugoga, a posebno sportaše svojim skrivenim željama za posjedovanjem vrhova. Naravno, kao protutežu moram spomenuti i na primjer Blanku Vlašić, čiji je atletski put vrlo pažljivo vođen i da nije bilo pomalo brzopletih rješenja oko saniranja ozbiljne ozljede, pretpostavljam da bi stvarno uspješna karijera imala i svoj uspješan, ali pravi sportski kraj. I ovako je bila - vrhunska, složit ćemo se. A ovo su samo neki primjeri iz samo jednoga sporta u Lijepoj našoj. Takvih primjera ima posvuda, svakodnevno, u cijelom nizu sportova. Kako znam je li Jana na jednoj ili na drugoj strani? Ne znam. Kako se usuđujem sumnjati u način na koji se s njom i s još nekoliko uspješnih mladih atletičarki i atletičara radi? Usuđujem se, jer me strah da im se ne dogodi brzi kraj već sad uspješne karijere. Ako se dogodi makar i dio Blankine karijere, onda ću biti sretan u reći da sam zadovoljan što su zaključci mnogih poznatih trenera, a i liječnika koji su zadnjih godina, pa i u Varaždinu pričali o ozljedama i treniranju djece pali na plodno tlo. Podsjećam, novostvoreni savjet vrhunskih hrvatskih trenera prošle je godine kao prvu svoju odluku donio da će učiniti sve da spriječe umjetno stvaranje svjetskih prvaka od djece, jer ih time uništavamo za ozbiljan sport u godinama poslije njihove dvadesete.

 

Naime, ako baš niste doma s treniranjem kadeta i juniora kao velikom razlikom prema treniranju seniora, onda je važno izdvojiti bitno. Svako dijete u svojem organizmu ima vrlo ograničene rezerve koje zapravo u osnovi ne smije koristiti u bavljenju vrhunskim sportom, a koju seniori koriste prilikom vrhunskih treninga. Na primjer Luka Modrić, koji traje li ga, traje…. Ako te zalihe potrošimo dok su djeca i ne dopustimo da te zalihe dožive seniorske godine, gdje se tek mogu obnavljati, gotovo je - nema više mogućnosti napretka. To bi bilo u grubo. Ali i prokleto točno.

 

No, taj je odnos moguće, nadam se, nadoknaditi baš preventivom o kojoj su i na skupu u Varaždinu zapravo djelomično pričali. Sad moram još jednom napisati - nadam se, jer ako nije tako, onda nam rezultati Jane Koščak neće baš predugo privlačiti pažnju, nego će krasiti knjige rekorda i sa sjetom ćemo ih se prisjećat, baš kao što sa sjetom danas čitamo rezultate hrvatskih atletičarki na 400 metara: prva Danijela Grgić, atletičarka Mladosti, 50.78 sekundi, istrčano dok je imala 18 godina, pa Jelica Pavličić, pa Slobodanka Čolović, pa Kristina Perica, sve do najsvježijeg rezultata, istrčanog neki dan, 54.73 sekunde, 21-godišnje Nine Vuković, na 19. mjestu hrvatskih najboljih rezultata, kao trenutačnu realnost hrvatske atletike i vjerojatnu lijepu karijeru ove zagrebačke trkačice, neprekinutu na ulazu u seniorske godine.

 

 www.sptv.hr peJURAtivno