EN
HR
Valjda je tako moralo biti, Hrvatska koja je pod Zlatkom Dalićem izgradila dva golema rezultata na svjetskim prvenstvima na jedanaestercima, a na kraju je pala u finalu Lige nacija udarcima s bijele točke. – piše Dražen Antolić, novinar SN.
Navijači su im skandirali i pjevali, Hrvati su pohodili Rotterdam kako bi slavili prvi trofej nogometne vrste, međutim znali su primiti poraz i nagraditi dečke za sjajan ciklus Lige nacija u kojem su stigli do završnice. U kojoj na kraju ipak nije bilo ni sreće, premda penali nikad nisu bili samo ruka Fortune.
Hrvatska se počela navikavati na srebra i bronce, zlato je ostalo nedostižan cilj, dugo će nas to boljeti jer bili smo najbliže što je moguće, ali Španjolcima treba čestitati na jako dobroj utakmici u kojoj su imali šanse da je dobiju i iz igre. Zapucali su nekoliko zgoda, iako nismo izgubili od velike ekipe. Dobivali smo i jače.
Hrvatska uvijek kuma, a nikad mlada, moglo bi se reći, no Vatreni nisu gubitnici, oni su pobjednici. Iako nedovršeni ... Jednom će ta kanta biti valjda i u našim rukama, ma koja je generacija donijela i "stala pred oltar" u glavnoj ulozi.
Španjolska nam nikako ne leži, to su još jednom pokazali, ali niti energija nije bila kao s Nizozemskom. Šteta, velike šteta. To da nam je napad nerijetko jalov i da često teško dajemo golove nije novost, a kad u finalu odigraš utakmicu bez ijedne čiste šanse za gol, iako si na terenu bio 120 minuta i više od toga, moraš priznati da nisi bio dobar kakav bi trebao biti.
Međutim, unatoč tome Vatreni su ponovno na angažman i karakter doveli dvoboj do penala. Lovro Majer i Bruno Petković ponijeli su ulogu tragičara, Bruno koji je samo nekoliko dana ranije bio junačina. To je sudbina sportaša. Livaković ovaj put nije mogao spasiti, nije obranio niti jedan udarac.
Pamtit ćemo Rotterdam po navijačkoj bajci, čudesnoj i briljantnoj atmosferi na De Kuipu na kojem se okupilo više od trideset tisuća Hrvata što je, dojam je, na startu uzelo i nešto koncentracije igračima, po pobjedi nad Nizozemskom u odličnoj utakmici, ali ostala je jedna stepenica na kojoj je za nas i dalje tama.
Nadamo se da će biti novih finala i ovakvih prilika. Zlatko Dalić napravio je sjajne rezultate, može sve, ali jedno nikako ne, spojiti svoje ime s medaljom koju dobiva oko vrata. Luka Modrić sanjao je da okruni reprezentativnu karijeru sa prvim mjestom, nije prošlo u Kataru, nije niti u Nizozemskoj. Njemu i Vatrenima pljesak s okusom razočaranja, tuge i gorčine ... Rotterdam će se pamtiti kao tragedija poput one s Turskom u Beču.
Izvor: SN Foto: Kenzo Tribouillard/AFP
