PRENOSIMO IZ MEDIJA: Europske igre donose nešto i "izvan sporta", dok rat grmi preko granice

U cijelosti prenosimo tekst cijenjenog novinara-reportera portala insidethegames.biz, Mikea Rowbottoma, o dojmovima s Europskih igara u Poljskoj:

 

Televizijski ekran u restoranu našeg hotela, udaljenom 10 minuta hoda od stadiona na kojem se održava Europsko ekipno prvenstvo u atletici u sklopu III. Europskih igara - pametno je postavljen iznad aparata za kavu. Usred pjene i pare cappuccina, gosti koji su pristizali i stajali u redovima uživali su u izvješćima o sportovima kao što su kanu sprint, ronjenje, karate i taekwondo. Ali jučer ujutro, televizijske slike su stizale i iz Rostova, gdje su ruske plaćeničke snage Wagner grupe preuzele kontrolu. Dok su Igre već morale zaobići oluje koje su se izbile nakon netipično vrućeg i vlažnog vremena u Poljskoj, nastavljena je grmljavina rata iz susjedne Ukrajine - i šire. Pa ipak, Europske igre se nastavljaju, pružajući dragocjenu priliku za oko 7.000 sportaša iz 48 država Starog kontinenta - uz važnu iznimku - bez sudjelovanja onih iz Rusije i Bjelorusije.

 

- Za mnoge od vas, sjajni uvjeti ovdje u Krakovu i regiji Małopoljska pomoći će vam da postignete osobne rekorde. Nekima od vas će nastup ovdje donijeti i mjesto na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. sljedeće godine, ali svi ćete imati priliku doživjeti nešto zaista posebno, nešto što nadilazi sport - imate priliku živjeti zajedno kao tisuće mladih Europljana jedni uz druge u mirnim uvjetima.

 

To je, u konačnici, duboko značajan element u događaju, kojem je domaćin država koja je primila gotovo tri milijuna izbjeglica s druge strane granice od početka ruske invazije u veljači prošle godine. Ali sam sport nastavlja nuditi dragocjene primjere pristojnosti i suosjećajnosti, a bilo je primjera ovdje već tijekom Europskog atletskog ekipnog prvenstava koje je gotovo sigurno ne i posljednji put integrirano u Europske igre.

 

Natjecanje u 2. diviziji, koje je završilo u četvrtak, donijelo je mađarski tim, energiziran i motiviran da njihovo domaće Svjetsko prvenstvo u atletici, u Budimpešti sljedećeg mjeseca, završi na prvom mjestu, ispred Ukrajine. No, sva drama tog dijela natjecanja ležala je u borbi za treće mjesto između Slovenije i Litve. Na kraju je viši rang zaslužila Litva, za samo pola boda nakon dramatične završne mješovite štafete 4x400 metara, u kojoj je posljednja trkačica iz Slovenije Anita Horvat pomaknula svoju ekipu s trećeg na prvo mjesto. Slovenskom kvartetu uručena je zastava u iščekivanju tog veselog događaja, ali i litavski tim, koji je Modesta Morauskaite vratila „u igru“, na četvrtom je mjestu također bio prepun zadovoljstva. Semafor je na kraju potvrdio da je posljednji trkački pokušaj Anite Horvat (za 3:14.72) bio neznatno kratak.

 

- Jučer su svi u našem timu mislili da je napredovanje u elitnu ligu nemoguće. Danas, dok smo se zagrijavali, svi su brojali bodove, pokazujući da smo sve bliži. Pritisak je dolazio. Znali smo da moramo ostaviti dušu na stazi - izjavila je Morauskaite.

 

Horvat je komentirala: - Zapravo, ponosni smo jedni na druge jer smo se borili od početka do kraja i dali smo sve od sebe da skupimo bodove. Naš timski duh bio je nevjerojatan…

 

Ranije, jednog zagušljivog dana bez vjetra, hrvatski posljednji trkač na 5000 metara za muškarce, Dino Bošnjak, zaustavio se kod kolabiranog Slovenca Vida Botolina 50 metara od ciljne ravnine i odlučio ga je pridržavati do ulaska u cilj. Slovenac je, neminovno, diskvalificiran, ali ta slika i sjećanje na hrvatskog trkača koji se trudi pomoći suparniku dok se bori - zapravo, čovjeku koji se bori - ostaje. Prihvatimo li frazu Williama Wordswortha, to će biti čin dobrote koji se trajno pamti...

 

A mnogi će se dugo sjećati i belgijske bacačice kugle Jolien Boumkwo, koja je doslovno uskočila, kako bi osvojila bod u ženskoj utrci na 100 metara s preponama, nakon što se prethodno nominirana trkačica u vrlom kratkom roku morala povući iz reprezentacije. U tom slučaju, zbog diskvalifikacije u drugoj utrci, osvojila je dva boda. Solidarnost u malim, ali važnim razmjerima.

 

Argumenti da Europa treba imati Igre, baš kao što Azija ima svoje, dobro su izneseni unutar EOO-a prije premijernog izdanja EI-ja u Bakuu 2015. godine. Dijelom zbog već potpisanih ugovora, te su Igre uključivale samo treću ligu Europskog atletskog ekipnog prvenstva u kojoj je sudjelovala zemlja domaćin.

 

Četiri godine kasnije, u Bjelorusiji, u atletskim natjecanjima prevladavao je koncept Dynamic New Athletics, koji je uključivao međusobne susrete i kulminaciju Gundersenove štafete, izračunate na timskim nastupima do tog trenutka.

Gimnastika i plivanje dva su značajna sportska izostanka s ovogodišnjeg izdanja, ali Capralos je rekao da je EOO pružio priliku novim sportovima kako bi pokazali svoj olimpijski potencijal te je ostao fleksibilan u pogledu programa za buduće domaćine, iako se nada da će Europske igre moći privući najbolje europske sportaše.

 

- Cilj Europskih igara je dovesti najbolje europske sportaše da se natječu i osigurati da sportovi koji su uključeni u program budu ili kvalifikacijski događaji za Olimpijske igre ili Europska prvenstva. Stoga smo fleksibilni u programu jer imamo kontakte i s organizatorima idućih događanja, promatramo sportove koji su interesantni organizatoru i nastojimo ih uključiti u suradnju s europskim sportskim savezima. Dakle, otvoreni smo - rekao je Capralos te dodao:

 

- Iduće izdanje bit će 2027., godinu dana prije Olimpijskih igara u Los Angelesu, a ovisno o programu Olimpijskih igara u Los Angelesu odlučit će se koji će sportovi biti na programu EI. Evo, na primjer, pokušali smo isprobati osam novih sportova, vidjeti koliko su popularni i kakve su reakcije navijača i publike na televiziji. Možda ti sportovi imaju veću šansu za budućnost. To smo pokušali i na prvim Europskim igrama, gdje su prvi put uvršteni neki sportovi, poput košarke 3x3, koja je kasnije postala olimpijski sport. Karate je postao olimpijski sport, nešto kasnije u Tokiju. Pokušavamo i mislim da je ovo dobar temelj za Međunarodni olimpijski odbor da vidi te sportove te da ih ocijeni i za program OI-ja…

Organizacija i infrastruktura u Chorzówu uglavnom su bile izvrsne, s ljubaznim volonterima i opuštenom atmosferom. Izvještaji iz Krakova ukazuju na slične okolnosti i tamošnje korištenje glavnog trga za padel i teqball naveliko se očekivalo. Također, bilo je veliko zanimanje i odobravanje zbog prisutnosti EOO-ova tima za izbjeglice koji se prvi put pojavio na kontinentalnim igrama.

 

Ipak, postoji podijeljena reakcija na činjenicu da su natjecateljske destinacije tako široko rasprostranjene. Neki bi poželjeli veću koncentraciju borilišta, što bi pojačalo i atmosferu na Igrama.

 

Svečanost otvaranja Igara, u srijedu na stadionu Henryk Reyman u Krakovu, izazvala je različite reakcije u poljskim medijima. Jakub Wojczynski s przegladsportowy.onet.pl opisao ga je kao "impresivnu, ali pomalo dugu". Komentare je također privuklo i zviždanje koje je zaglušilo govor Jaceka Sasina, člana vladajuće poljske desne stranke Pravo i pravda (PiS). Poljski mediji javljaju da su neki navijači skandirali: "lopovi, lopovi". Istoga dana, samo nešto ranije, Sasin je najavio ostavku na mjesto dopredsjednika Vlade i ministra državne imovine, a to je funkcija koju je obnašao od 2019. godine.

 

“S novinarske tribine bilo je teško čak i razumjeti njegove riječi”, napisao je Wojczynski, “jer govor je bio zaglušen stalnim zvižducima. Teško je reći radi li se o visokim troškovima Europskih igara ili ponašanju vladajuće stranke Pravo i pravda, čiji je zastupnik Sasin. Možda oboje."

 

Piotr Wesolowicz s www.sport.pl primijetio je nedostatak očitog znanja o Igrama iz kratkog ispitivanja stanovnika Krakova, ali je prepoznao "pozitivnu atmosferu - od volontera, uzbuđenih organizatora te novinara iz cijelog svijeta koji su čekali sportsku emisiju".

 

Kad je riječ o proglašenju poljske momčadi svih vremena, istaknuo je i kako je domaća publika "poludjela" za Robertom Kubicom, rođenim u Krakovu, jedinim poljskim vozačem koji je pobijedio u utrci Formule 1. Međutim, bilo je nešto tihih zvižduka i za Roberta Lewandowskog, dan nakon nevjerojatnog poraza Poljske od Moldavije rezultatom 3-2 u kvalifikacijskoj utakmici za Euro 2024.

 

Arkadiusz Dudziak sa sportowefakty.wp.pl opisao je svečanost kao "neujednačenu", dodajući da je bilo "zanimljivih trenutaka" i da je odavanje počasti legendama poljskog sporta "publika dočekala velikim pljeskom". Zaključio je: "Volio bih da svi koji čitaju ovaj članak navijaju za poljske sportaše. Jer u mnogim disciplinama to nije nekakvo bezvezno natjecanje. Uostalom, mogu se osvojiti norme za Olimpijske igre u Parizu. I ispisati povijest…"

 

PRENOSIMO: insidethegames.biz/HOO FOTO: Damir Senčar/HINA