U 92. godini preminuo je Ivan Levačić - najbolji hrvatski biciklist svih vremena

Ivan Levačić - biciklistički reprezentativac i olimpijac, za najboljeg sportaša Karlovca proglašen je triput a 2000. godine biran je među najbolje sportaše Karlovačke županije 20. stoljeća iza Jelice Pavličić, Antuna Stipančića i Krešimira Račića.

 

Sedam godina zaredom nastupao je na utrci Kroz Jugoslaviju, prvi put 1961. Nastupio je na svim jugoslavenskim prvenstvima, ali nikad nije osvojio 1. mjesto, uvijek je bio 2. ili 3. Dvostruki je seniorski prvak Hrvatske 1958. i 1961. godine. Levačić nije bio sprinter, ali je zato svaku utrku vozio jednakom brzinom. Nikad nije vozio Tour de France ali je zato na utrci najboljih biciklista amatera Tour de l'Avenir u Francuskoj 1961. bio je peti. Najveći uspjeh svakako je nastup na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. stigavši 13. u vremenu pobjednika. Sedam puta nastupio je na utrci Berlin-Prag-Varšava, a četiri puta na svjetskim prvenstvima u cestovnoj vožnji. Bio je vozač neiscrpne snage i upornosti, unatoč nekoliko teških padova. Vozio je do 1963. godine, a možda bi i duže da nije bilo ozljeda. Prema mišljenju Sportskih novosti, Ivan Levačić je najbolji hrvatski biciklist svih vremena.

 

Ivan Levačić rođen je u Virju 25. kolovoza 1931. godine. Njegova bogata sportska karijera bila je čudnovata, puna uspona i padova i neobičnih situacija. Kao šesnaestogodišnjak počeo je voziti 1947. godine rabljeni bicikl marke Puch, koji je kupio od svoga prvog zarađenog novca. Zanimljivo je da na njem vozio utrke sve do 1956. godine. Prvu utrku vozio je u rodnome Virju 1949. godine. Budući da nije bio član nijednog biciklističkog kluba, startao je s posljednjeg mjesta. Na kraju je stigao prvi za pola kruga ispred ostalih, od ukupno 10 krugova. Iste godine postao je članom biciklističkog kluba Podravac u Virju. Godine 1950. osvojio je prvenstvo Hrvatske za „kontraše“, i to deset minuta prije drugoplasiranoga, a nagodinu i prvenstvo za juniore, tada već kao član zagrebačkog Dinama. Osim za Podravac (Virje) i Dinamo (Zagreb), vozio je i za koprivnički Torpedo, te za Karlovac i karlovački Metalac. Karlovcu gdje je osnovao obitelj ostao je vjeran do smrti.

 

 Izvor: KAŠ www.kasonline.eu