EN
HR
Hajduk, na Jakobušićevu žalost, u ovom trenutku realno nema momčad sposobnu osvojiti naslov. – piše Robert Šola, glavni urednik Sportskih novosti.
Za Lukšu Jakobušića već godinama ide priča kako se u Hajduku ponaša kao pokeraš. Neupitno je kao predsjednik hazardirao već od prvog dana i danas se tako ponaša. Dok je blagajna zjapila potpuno prazna, doveo je Lovru Kalinića i Marka Livaju, poslavši svima jasnu poruku kakve igrače želi na Poljudu. I da ga previše ne zanimaju okolnosti, nego samo vizija. Dva osvojena Kupa i dva druga mjesta - nakon što je Hajduk osam godina u nizu bio treći i bez trofeja - došli su samo kao potvrda Jakobušićevih planova. Međutim, sve je to bila priprema za sezonu koja je upravo startala. Jakobušić je često provlačio kako je treća (puna) sezona ta u kojoj bi njegov rad i vizija trebali doživjeti vrhunac. Jakobušiću - nije to nevažno - na ljeto završava predsjednički mandat na Poljudu. Vrijeme će pokazati hoće li ga produžiti, ali naslov prvaka imperativ je koji si je davno postavio i za koji je prethodne gotovo tri godine krvavo radio.
Hajduk - na Jakobušićevu žalost - u ovom trenutku realno nema momčad sposobnu osvojiti naslov. To što ga je Hajduk mogao osvojiti i prethodne dvije sezone premda je imao slabiju momčad nego što je ima sada ne mijenja na istini. Hajduk do naslova može samo ako Dinamo odigra slabiju sezonu. U realnim okvirima razlika u klasi između Modrih i Bijelih igrački je prevelika. Zaboravite to što je Hajduk bio blizu uspjeha u Superkupu i što je pobijedio šest dana kasnije u derbiju. Takve se stvari u nogometu događaju, ali prvenstvo je nešto drugo, prvenstvo traži konstantnost koju ova momčad Hajduka teško može imati.
Napokon, nije teško usporediti igrače. Livaković je daleko najbolji golman lige. Ristovski je bolji bek od Sigura, a stoperski tandem Šutalo - Perić neusporedivo je bolji od tandema Šarlija - Ferro. Recimo da Melnjak može parirati Ljubičiću na poziciji lijevog beka. Ljubičić je bitno jači u samoj igri, a Melnjaku prednost daje sjajna završnica. U veznom redu Mišić pruža daleko bolje i kompletnije igre nego Krovinović kojem pripada slična uloga u Hajduku. Pukštas zaslužuje malu prednost pred Bulatom, ali zato je Baturina dva koplja iznad Benrahoua. Ivanušec i Špikić neusporedivo su bolji od Hajdukovih krila koje predvode Sahiti i Mlakar. Livaja i Petković su igrači iste klase, premda Livaja u kontinuitetu brojkama daleko više doprinosi Hajduku, iako je i Petkovićev doprinos u igri Dinama iznimno visok. Njemu ne trebaju golovi da obilježi utakmicu. Kad sve zbrojiš Melnjak, Pukštas i Livaja tri su Hajdukova igrača koja u ovom trenutku mogu konkurirati za udarnu postavu Modrih, a to je u 36 kola prevelika razlika. Doduše, potpuno spremni Odjidja-Ofoe mogao bi možda Hajdukovoj igri donijeti ono što Dinamovoj donosi Mišić. Desni bek Moufi pokazao je puno zanimljivih stvari u to malo minuta što je do sada odigrao, eventualno on može biti klasa Ristovskog ili Moharramija. Kada bi oni opravdali takva očekivanja, Hajduk bi imao već pet igrača koji bi mogli klasom i igrama parirati dinamovcima. A to je već nešto opipljivije ...
Međutim, Dinamo nema slabu točku. Bulat je nominalno najsporniji u toj udarnoj postavi, ali daleko od toga da je slaba točka, Bulat se vidljivo diže iz utakmice u utakmicu. A Hajduk ima tri vrlo problematične stavke u svojoj igri ...
Prva je pitanje stopera. Šarlija je u dva nastupa bio solidan, ali teško ga je vidjeti kao stopera koji bi mogao nositi Hajdukovu igru. Nema tu klasu, nema prije svega takvu brzinu. Ferra ne vidimo kao igrača za udarnu postavu momčadi koja napada naslov. Način na koji ga je Špikić "počistio" kod Dinamovog gola u prvenstvenom derbiju do kraja je razgolitio Portugalca. Spor je i mekan. Špikić nije Petković ili Ivanušec, nego "lagano" krilo, a onako je lako "počistio" Ferra. Hajduk stoga hitno treba "prvog" stopera. To nije Elez jer trebat će mu mjeseci da vrati formu kad napokon bude zdrav. To nije ni Prpić, jer je previše mlad, a i on je izašao iz duge stanke uzrokovane ozljedom. Nije to ni Vušković sa 16 godina, a i on je na izlaznim vratima. To je igrač barem klase Awaziem, koji će naravno biti koncentriran, a ne griješiti u serijama. Awaziem je bio koncentriran u posljednjih sedam, osam nastupa za Hajduk. Hajduk u tim utakmicama nije primio gol. Momčad koja napada naslov mora imati posloženu obranu, tu prostora za kompromise nema. Hajduk ima i problem "šestice", korektora veznog reda. Krovinović to nije jer puno više kreativac nego defenzivac, njegov duel i skok igra nisu dovoljno dobri za tu poziciju. Nije ni to Pukštas, koji je klasični "box to box" igrač. Njih dvojica u tandemu puno toga mogu pokriti, ali u najjačim utakmicama ne mogu biti tražena razina. Nije to ni Odjidja-Ofoe, on je također "box to box" igrač, a i ima previše godina i kilograma u tijelu da bi igrao korektora veznog reda. Netko će možda htjeti vidjeti Sigura na toj poziciji, ali previše je neiskusan, a Hajduk nema pravo na rizik.
U dva derbija s Dinamom vrlo je skroman bio doprinos krilnih igrača, a oni bi nakon Livaje trebali biti udarne napadačke igle, igrači koji će donositi višak i zabijati golove. Sahiti je jedini Hajdukov krilni igrač koji se dokazao i za kojeg možeš računati da će zabiti pet do osam golova u sezoni. Zabit će ih doduše i Mlakar, ali Slovenac nije krilo, on je igrač koji je najbolji u kaznenom prostoru i to kada je u poziciji da s jednim dodirom zabije gol. Ne može takav tip igrača doprinositi na krilu, ne u momčad koja želi napadati u serijama. Dolček ima zanimljiv potencijal, ali još je njegova igra "zelena" za Hajdukove ambicije, dok ćemo o Dajakuu moći suditi za mjesec ili dva, kada bude spreman. Znamo da Hajduk čeka Ivana Perišića, s kojim bi dobio daleko najbolje krilo u ligi, krilo visokog europskog formata. Međutim, koliko je realno da doista dođe već ovog ljeta? Ako nije, Hajduk hitno treba lijevo krilo koje će biti barem Sahitijeve razine. Dakle - stoper, zadnji vezni i krilo. Tri pozicije, tri igrača s kojima bi Hajduk doista s realnim izgledima mogao u utrku s Dinamom. Naravno da i na Poljudu s posebnom pažnjom prate maksimirski "mercato", jer odlazak bilo kojeg igrača iz kvarteta Livaković - Šutalo - Ivanušec - Petković bio bi nenadoknadiv gubitak, jer zamjene takve klase nemaš, niti ih možeš dovesti. I to je šansa Hajduka. Međutim, to ne mijenja činjenicu da Leki trebaju tri istinska pojačanja, tri igrača koja bi klasom trebala biti toliko dobra da budu barem konkurentni igrači za udarnu postavu Dinama. Priču o Europi ostavili smo za sada sa strane, jer znamo što bi eventualno igranje Konferencijske lige značilo za svlačionicu po pitanju širine i kvalitete.
Rekli smo u uvodu da je Jakobušićev mandat obilježilo stalno financijsko hazardiranje. Ima li snage - novca ionako nikada i nije imao - dovesti još tri igrača visoke klase? Želi li na realnim temeljima zidati put do naslova, morat će to napraviti. Morat će svoju partiju pokera odigrati do kraja...
Izvor: SN Foto: Profimedia, Cropix, SN Ilustracija
