Luka Cindrić u četiri godine s Barcom osvojio 23 trofeja pa otišao u Rumunjsku: ‘Nisam ih ni brojao, ne žalim ni za čime‘

Malo toga se u rukometu može usporediti s igranjem u dresu Barcelone. Mnogi će reći nema većeg kluba i nema većeg priznanja od toga da te Barca želi u svojim redovima. Svaka čast svima, ali Barca je Barca. – piše Renata Beluhan, novinarka SN.

 

Ne samo zbog 11 naslova prvaka Europe, iako će ti trofeji i činjenica da su prvi sljedeći Gummersbach s 5 te Kiel i Magdeburg s po 4 naslova najjednostavnije izdvojiti katalonski klub od svih ostalih.

 

Luka Cindrić je samo jedan od onih koji su sanjali da će jednog igrati u dresu Barcelone, ali klinac iz Ogulina je za razliku od jako puno drugih klinaca svoje snove i ostvario, a pritom nije bio “epizodni igrač”, samo jedno ime na popisu onih koji su prošli kroz svlačionicu najtrofejnijeg europskog rukometnog kluba. Klinac iz Ogulina s velikim snovima i beskrajnom upornošću da te snove ostvari proveo je u Barceloni 4 godine i osvojio 23 trofeja među kojima su dvije Lige prvaka.

 

USPIO NABROJATI 19 TROFEJA

 

Ugovor je Cindrića za Barcelonu vezao do 30. lipnja 2025., ali u proljeće se pojavila informacija kako klub želi raskinuti ugovor kako bi uštedjeli na njegovoj plaći, a to je i službeno potvrđeno u lipnju. Katalonski sportski div je u velikim financijskim problemima, režu se troškovi u svim sekcijama pa tako rukometna planira smanjiti proračun od 7,5 milijuna eura za 10 posto, a Cindrićeva plaća je bila jedna od najvećih.

 

Ovaj tjedan su finalizirani pregovori između kluba i Cindrićevog zastupnika oko novčane naknade za prijevremeni raskid ugovora, a odmah potom je objavljeno i da je Cindrić novi igrač rumunjskog Dinama iz Bukurešta.
- Uz sve što se događalo jako sam zadovoljan kako je završilo. Došao sam u Barcelonu da bih osvajao titule i to sam napravio tako da mogu otići ponosan i sretan nakon svega što sam ostvario u dresu Barcelone - kaže 30-godišnji Ogulinac.

 

Jeste li se nadali, kad su počele priče o nužnom smanjenju proračuna i vašem odlasku, kako će se ipak drukčije završiti i kako ćete ostati u Barceloni?
- Iskreno, nisam uopće razmišljao ni o odlasku, ni o ostanku, samo sam želio završiti sezonu najbolje moguće. Svima nam je veliki cilj bio osvojiti još jednu Ligu prvaka i ostvariti još jedan povijesni domet, ali nažalost izgubili smo u polufinalu Final Foura. Nisam u tom razdoblju razmišljao o transferima i sve se to odigralo nakon što je sezona završila.

 

Znate li koliko ste trofeja osvojili s Barcelonom u protekle četiri godine?
- E sad ... Da budem iskren, nisam brojio trofeje. 23? Lako je moguće, ali mogu ih sad prebrojati ...

 

I počeo je ...
- Svake godine smo osvojili Kup Kralja, Kup Španjolske, Kup Katalonije i španjolsku ligu, to je već 16 trofeja. Dvije Lige prvaka, jedan Super Globe smo osvojili ...

 

Brzo je došao do brojke 19, a preostala četiri trofeja su tri Superkupa Španjolske i jedan Iberian Superkup. Nije jednostavno sjetiti se svakog od toliko trofeja, ali njemu je vrlo jednostavno odlučiti što će najviše pamtiti u četiri godine u Barceloni.
- To što smo dvaput uzastopno osvojili Ligu prvaka, taj osjećaj i te trenutke sigurno nikad neću zaboraviti. Proveo sam ovdje četiri godine, jako lijepe četiri godine, svake smo se borili za titulu i stvarno sam uživao. Za ovaj grad i klub me vežu i prijatelji i sjajno životno iskustvo.

 

BARCA JE DOISTA VIŠE OD KLUBA

 

Barca je Barca, s tom konstatacijom se Luka Cindrić u potpunosti slaže.
- Ne kaže se bez veze da je Barcelona više od kluba, ja sam to živio i doista je tako.

 

Vratio se sad već puno godina unatrag ...
- Oduvijek sam sanjao da ću jednom igrati u Barceloni, kad sam tek počinjao u rukometu, kad sam igrao u Karlovcu... I na kraju ne samo da sam igrao, nego sam i osvojio sve što se može i to nekoliko puta. Jedan mali dečko iz Ogulina koji je samo sanjao da će igrati za Barcelonu doista je došao tamo i osvojio sve. Preponosan sam na sebe i zahvalan dragom Bogu što sam to doživio i mogao podijeliti sa svojom familijom, prijateljima i svim najbližima.

 

Ima li nešto za čime žalite, što biste voljeli da je bilo drukčije?
- Teško pitanje, ali ne, ne žalim ni za čime. Od početka sam si postavio neke ciljeve i stvari koje sam želio napraviti. Recimo, kad sam potpisao ugovor nisam se htio zadovoljiti samo time da sam dolaskom ostvario svoje snove, u stilu “došao sam u Barcelonu i to je to”. Uvijek sam si pokušavao nametnuti nešto što me gura naprijed i motivira da budem bolji. Taj grb na dresu ima svoju težinu, koliko god to nekome možda zvuči bez veze, ali ti kad obučeš taj dres nije ti svejedno. Pritisak igranja u Barceloni koji svi nose osjetio sam i ja na svojoj koži i nije lagan. Ne, ne žalim ni za čim i da me pitate bih li nešto promijenio, ne bih ništa. Od početka sam si rekao da moram biti ono što jesam, dati na svakom treningu i utakmici maksimum pa što bude i tako sam živio četiri godine.

 

Barcelona je sad prošlost, a Dinamo Bukurešt je budućnost. Zašto baš rumunjski klub?
- Kao prvo zbog trenera Xavija Pascuala koji mi je bio trener u Barceloni. Pascual je pobjednik i ima karakter koji dobro poznajem jer sam dugo radio s njim i vjerujem u njegov projekt u Dinamu. Uvjeren sam da zajedno, s momčadi koju gradi, možemo osvajati velike stvari i to mi se činilo kao odličan izazov. Tu ima jako puno prostora za napredak i rast i jako sam sretan sam što idem tamo.

 

Uz Pascuala u Dinamu je kao sportski direktor i bivši veliki španjolski vratar David Barrufet, a baš su njih dvojica bili ključni i za Cindrićev dolazak u Barcelonu 2019. godine. Ne mislite da je ipak riskantan odlazak iz Barcelone u rumunjski klub?
- Ne, jer nije da dolazim u nepoznato. Znam tko je tamo, imaju trenera u kojeg imam povjerenja i siguran sam da on zna što radi jer sam imao priliku surađivati s njim i znam kako funkcionira. Bio sam u Vardaru gdje je također bio projekt budućnosti i s kojim sam ostvario neke predivne trenutke, osvojio Ligu prvaka i ova sad priča u Dinamu me malo asocirala na to vrijeme. Razmišljao sam puno, gdje, što, kako, imao sam dosta opcija, ali motivirao me Dinamov projekt, Pascual kao trener, navijači koje Dinamo ima i sve u svemu, mislim da bi to mogla biti jedna lijepa priča.

 

Nekoliko puta ste naglasili povjerenje koje imate u Xavija Pascuala, koliko je to povjerenje u trenera važno za iskusnog igrača, za nekoga tko je kao vi sve prošao u karijeri?
- Meni iskreno puno znači. Nikad ne bih otišao kod trenera u kojeg ne vjerujem. Dobro, nikad ne reci nikad, ali kad imam opciju otići kod trenera u kojeg imam povjerenje, koji zna kako ja funkcioniram, ja znam kako on funkcionira, imamo međusobnu povezanost i komunikaciju u kojoj nekad i ne treba reći neke stvari da bismo se razumjeli, meni to znači puno. Imam 30 godina i da budem iskren, želio bih uživati u rukometu do kraja karijere. Time sam se vodio i mislim da ću to ostvariti s njim i cijelom ekipom koja je tamo.

 

UGOVOR 2+1 GODINE

 

Dinamo gradi momčad, a Cindrić bi trebao biti jedna od glavnih karika.
- Nije to Barcelona sa 16 vrhunskih igrača, ali je momčad koja ima karakter i siguran sam da će trener izvući maksimum iz svakoga. Iskusio sam to u Vardaru kad smo došli kao anonimusi na Final Four Lige prvaka i na kraju osvojili. Nisu presudne zvijezde, nije presudno da su svi vrhunski individualci jer često ne bude ništa od toga. Poanta je u ekipi, kemiji i povezanosti koja se stvori.

 

S Vardarom ste igrali i osvajali Ligu prvaka, posljednje četiri godine u Barceloni ste svaki put ne samo igrali Ligu prvaka nego napadali naslov, a sad više nećete igrati najjače rukometno klupsko natjecanje budući da Dinamo igra Europsku ligu.
- To me ne brine. Europske liga isto ima visoki nivo rukometa, ima vrhunskih ekipa i ne gledam na to kao na nešto loše. Zapravo me veseli, nisam nikad igrao tu ligu i bit će mi nešto novo.

Potpisao je ugovor na dvije plus jedna godina, njegova nova momčad je već na pripremama, a on im se priključuje ovaj tjedan. Novi početak i novi izazov Luke Cindrića.

 

 Izvor: SN Foto: Kevin Domas/panoramic/bestimage/profimedia, Alex Nicodim/nurphoto