EN
HR
FRAN MIHOLJEVIĆ ZA SN: „Kad sam vidio pokraj sebe Rogliča, Vingegaarda i ekipu, shvatio sam gdje sam“, kaže 21-godišnji Riječanin. – piše Ivan Jelkić, novinar Sportskih novosti.
Biciklistička sezona, barem za one najbolje vozače i najbolje momčadi, polako ulazi u smiraj. Ovotjedni CRO Race jedna je od posljednjih ozbiljnijih višeetapnih utrka na ovako visokom rangu, za mnoge upravo i "oproštajna" za 2023.
Među takvima je i Fran Miholjević, mladi Riječanin koji će biciklističku sezonu na izmaku itekako dobro pamtiti. Jer za njega je to bila prva prava puna sezona u World Tour momčadi, dakle u najvišoj mogućoj razini svjetskog biciklizma. Prošle je godine tijekom sezone stigao u Bahrain Victorious, štoviše upravo na CRO Raceu debitirao za jedan od elitnih 18 svjetskih klubova, a sada će na istom mjestu i zaključiti debitantsku sezonu.
U međuvremenu je nastupio na desetak prestižnih utrka u kojima je definitivno osjetio razliku u odnosu na sve ono što je prije toga vozio?
- Da, velika je razlika, sigurno mi je trebala ova godina da se uhodam i da se naviknem na drugačiji način utrkivanja. Mislim da sam dokazao i sebi i ekipi da sam sposoban biti aktivan i od pomoći cijeloj momčadi i kolega na svim najtežim utrkama. O tome govori i moj dosadašnji plan utrka koji sam imao jer ovaj CRO Race mi je prva utrka koja nije World Tour kategorije - kaže 21-godišnji Fran, jedan od samo dvojice hrvatskih vozača (Viktor Potočki) u pelotonu.
- Sigurno je motivacija velika za ovaj tjedan jer u momčadi imamo lanjskog pobjednika i najveću zvijezdu utrke, a i zato što vozim na domaćim cestama na kojima inače treniram.
Objasniti koliko je teže voziti World Tour utrke u odnosu na sve ostale nije jednostavno. Fizički, psihološki, taktički to je potpuno nemjerljiva usporedba.
- Na primjer, na utrkama U23, koje sam dosad vozio, tamo je 50 posto ljudi koje se bore za pobijediti utrku, dok su ostali dečki tamo skoro pa rekreativno. Ovdje to više nije slučaj, ovdje su ljudi koji zarađuju za život od bicikla i nitko nije došao iz zabave, već voze svaku utrku, svaki dan na maksimumu i to onda podiže na puno veću razinu. No tim je slađi i rezultat, kad se napravi na najvećem rangu.
Sve donedavno, Fran je najveće utrke gledao na televiziji, no iza njega je devet mjeseci u kojima se borio rame uz rame s pobjednicima Toura, Gira, najvećih klasika...
- Na startu prve utrke, kad sam vidio pored sebe Rogliča, Vingegaarda, Pogačara, Van Aerta, Van der Poela... Nije da sam se uplašio, ali mi je tada "sjelo" gdje sam, odnosno do kud sam došao. No to je bilo prije starta, kad je krenula utrka više nije bilo bitno, imao sam svoju ekipu, svojih šest kolega za koje sam radio i nije bilo više bitno tko je pored mene. Makar, da, i dalje mi treba naviknuti se da sam sada i ja u tom društvu, s njima, da se natječem za isti cilj protiv tih istih ljudi koje sam gledao na TV-u zadnjih pet godina. Mislim da sam se donekle već prilagodio i da sam sad polako već željan pobijediti ih, nisam više samo njihov fan.
Dolaskom u Bahrain Victorious došao je u profesionalnu sredinu, organizirani sustav, gdje svatko ima svoje zadatke i uloge. Tu će se kalupiti i Franov biciklistički profil jer tek su je 21, mlade godine za biciklizam, ali i ta se granica sve više pomiče. Momčad je, pak, tu da ga usmjeri hoće li se u narednim godinama specijalizirati za uspone, ili za kronometar, ili za sprinteve...
- Još sam u fazi all-roundera, ali zapravo smatram da mi u tome leži i budućnost. Mislim da se mogu braniti na svim terenima, pa ću probati dati sve od sebe da se razvijam u tom smjeru. Uostalom, i Matej mi je sâm rekao da sam po vozačkim karakteristikama sličan njemu.
A Matej je Mohorič, sjajni Slovenac koji je "multipraktik", dovoljno snažan da povuče u brdima, dovoljno eksplozivan da odjuri u sprint, tehnički dobar za kronometar...
- Matej je jedan od vozača koji iako nije star, jer nema niti 30 godina, koji je vrlo iskusan jer je na najvišoj razini utrkivanja već skoro 12 godina. On uživa u prenošenju svog znanja i uživa kad cijela ekipa nešto nauči od njega, tako da ne postoji bolji kolega za naučiti nešto nego Matej.
Mohorič je ujedno i branitelj naslova pobjednika CRO Racea, a Fran je tu da mu pomogne u tom naumu. Uostalom, jednako je tako radio za njega i na utrci u Poljskoj, pa je Mohorič na kraju i pobijedio.
- Ma bio sam s Matejom par utrka i prije Poljske. No kao što sam već rekao, mislim da sam se dokazao i ekipi i suvozačima da mogu računati na mene. Pobijedili smo utrku i to je dovoljan dokaz da smo odradili odličan posao.
Za Frana će ovo biti treći uzastopni CRO Race, a kako su to ipak domaće ceste za njega možda i on dobije svoju priliku. Uostalom, nije rijetko u biciklizmu da momčadi pogurnu svog vozača na njegovom domaćem terenu. Recimo,
Miholjević i dalje konkurira za bijelu majicu, za majicu najboljeg mladog vozača utrke, pa možda momčad sada za kraj sezone pomogne njemu, da se domaći vozač istakne na taj način?
- Nama je prvi cilj pobijediti utrku, imati svog vozača na prvom mjestu u generalnom plasmanu. Nije bitno tko, ali svakako najveće šanse ima Mohorič i svi ćemo raditi što možemo da se to ostvari. No na startu možeš imati jedan plan, koji se može promijeniti deset puta tijekom samo jedne etape. Vidjet ćemo... Naravno da bih volio osvojiti majicu za najboljeg mladog vozača, ali meni je prioritet osvojiti s ekipom majicu najboljeg u konačnom poretku.
Hrvatski biciklizam nije baš najsretnija tema, jer kao što smo rekli Miholjević je jedini Hrvat u World Tour ekipama i uz Potočkog jedan od samo dvojice Hrvata na ovoj utrci. Recimo, lanjski prvak Hrvatske Carlo Jurišević ostavio je biciklizam s 21 godinom (!?). Kako tu, kod kuće, popraviti stanje u ovom sportu?
- Iz svega toga samo još više crpim motivaciju. Svjestan sam da reprezentiram Hrvatsku na svakoj utrci na kojoj startam u svijetu i to mi je motivacija da napravim što bolji rezultat, da pokažem Hrvatsku, ali i da ljudima u Hrvatskoj pokažem biciklizam u što boljem svjetlu i da to možda pokrene nešto u pozitivnom smjeru oko biciklizma kod nas doma. Imamo i Kids CRO Race uz ovu utrku, eto bit će ovaj tjedan i prijenos utrke na televiziji, a mislim da nema bolje pozornice približiti biciklizam Hrvatskoj i Hrvatsku biciklizmu nego ova utrka.
Još jedna tužna tema je i tragičan događaj na utrci u Švicarskoj ranije ove godine, u kojoj je i Miholjević sudjelovao. Tada je, naime, pri padu poginuo mladi Švicarac Gino Mäder, a koji je bio Franov kolega iz momčadi.
- Jasno, poznavali smo se dobro, bio je dobar dečko, otvoren sa svima iz kluba. To što se dogodilo pogodilo je cijeli svijet biciklizma, a našu ekipu još više. S Ginom sam doručkovao pet sati prije same nesreće, pričao sam s njim pola sata prije pada, tako da trebalo je malo vremena da sve to sjede i da se nastavi život. Ali kao ekipa smo uspjeli dokazati kasnije da smo izvukli ono najbolje, da imamo neki veći razlog od ostalih ekipa za napraviti što bolji rezultat. Tako su dečki osvojili tri etape na Tour de Franceu, uzeli etapu na Vuelti, pobijedili u Poljskoj, a svi ti rezultati došli su pod sloganom "Ride For Gino". Iz toga smo izvlačili puno motivacije - ističe Fran.
Izvor: SN Foto: N. Stipanićev/CROPIX
