Hrvatski gimnastičar Tin Srbić osvojio je srebrnu medalju na preči na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu.
Srbić je do svog trećeg svjetskog odličja, nakon zlata u Montrealu 2017. i srebra u Stuttgartu 2019., stigao s ocjenom 14.700. On je svoju vježbu u finalu odradio gotovo bez pogreške te, iako je nastupio kao treći od osmorice, već nakon saskoka znao da ima odličje. Uspješniji od našeg najboljeg gimnastičara bio je samo olimpijski pobjednik Japanac Daiki Hashimoto koji je u finalu bio fenomenalan te dobio ocjenu 15.233. Za Hashimota je ovo treće zlato u Antwerpenu, nakon momčadskog natjecanja i višeboja. Broncu je sa 14.500 osvojio Kinez Weide Su.
Osim srebra sa SP, Srbić je osigurao i nastup na Olimpijskim igrama sljedeće godine u Parizu gdje će braniti srebro osvojeno prije dvije godine u Tokiju.
NEUNIŠTIVI HRVAT JAVIO NAM SE NAKON SVJETSKOG SREBRA: „Sumnjao sam da ću se vratiti, ali - uspio sam!“
Još jedno prekrasno poglavlje u priči o svojoj grandioznoj karijeri ispisao je u nedjelju Tin Srbić. Njegov izravni konkurent za plasman na OI u Parizu, Brazilac Arthur Mariano, završio je na šestom mjestu.
- Osjećam se kao da mi je ovo prva medalja ikad! Toliko je bilo problema u prošle dvije godine, sumnjao sam u sebe, sumnjao sam da ću se moći vratiti baš na ovu razinu, ali uspjeli smo, ovo je najbolji dokaz - bila je prva Tinova reakcija nakon još jednog velikog dana u karijeri.
Kakva velika godina jednog briljantnog, neuništivog sportaša. Nakon europskog zlata koje je osvojio u travnju u Antalyji, evo ga sada na postolju i na svjetskoj smotri. I s olimpijskom ulaznicom u džepu. A kad se sjetimo kako je završila prošla godina, pa i kako je krenula ova, tko je uopće mogao biti hrabar i prognozirati ovakav rasplet?! No, kad su u pitanju Tin Srbić i njegov trener Lucijan Krce ništa nije nemoguće. Vrijedni, tvrdoglavi i uporni radnici zasukali su rukave i nisu dopustili da ih izbaci iz tračnica sve što je išlo protiv njih.
- Rekao sam i treneru, mislim da je ovo najveći napredak koji sam napravio u životu u najmanje vremena. Promijenili smo praktički sve, naučili nove elemente, napravili novu koncepciju i sve to uz ozljedu koja je potrajala gotovo godinu dana. Ali eto, sad se osjećam savršeno! Bilo mi je 10 tona na leđima, ali u tako sam dobroj formi da sam odradio možda i svoju najbolju vježbu u velikim finalima. Tresao sam se prije, ali čim sam uhvatio pritku, rekao sam si "ideš do kraja, pa što bude".
Puno je ljudi zaslužno za ovo srebro...
- Presretan sam kad vidim koliko je ljudi uz mene, posebno trener koji je sad u deliriju. Hvala mojima kod kuće, obitelji i frendovima koji su stalno uz mene, pa teti Mimi (nutricionistica Vurdelja, op. a.) i cijelom HOO-u, hvala mojoj psihologinji Renati Barić, mom klubu ZTD Hrvatski sokol, hvala svima u HGS-u... Tu su bili predsjednik Marijo Možnik i dopredsjednik Robert Seligman, kad pogledam tribinu i vidim ih da skaču od sreće, to mi stvarno puno znači. Sad ćemo se malo proveseliti zajedno. Nemam pojma kako, ali da ću popiti pivo - hoću. Barem jedno, ha-ha.
Veliki mu je ovo poticaj za olimpijsku godinu.
- Kažem, osjećam se kao da mi je ovo prva medalja, kao da opet imam 21 godinu. Idemo dalje opušteno, ali s velikim motivom i željom.
Izvor: HINA SN Foto: Cal Sport Media/alamy/alamy/Dirk Waem/AFP/profimedia