RUKOMETNI RAZGOVORI

Moram biti iskren - ovog sam vikenda u Našicama naučio o rukometu toliko stvari, da mi se čini da toliko nisam naučio svih dosadašnjih godina! Rukometni klub Nexe je organizirao rukometne rasprave i uspio na njima okupiti najbolje stručnjake iz cijele regije – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

I onda nije čudo da toliko toga saznate o rukometu, ali i o sportu općenito, o treningu, o uključivanju djece i zadržavanju djece u sportu. Nikome ne bi trebao biti cilj dovući stotinjak djece u sport i onda ih se nakon mjesec dana ili pola godine ili neka bude i dvije godine jednostavno riješiti, kao da nisu nikada bili na rukometnom treningu. A to se u rukometu, očito, događa. I u ostalim sportovima, naravno, ali rukometaši su jedni drugima, a i ponekom gostu sa strane otvorili dušu i izrekli strašno dobre rečenice koje vas jednostavno tjeraju da se zapitate može li to bolje, mora li baš ovako, teško?

 

Kad vam za kraj cijele dvodnevne priče u Našicama na pozornicu sjednu Lino Červar, Kasim Kamenica i Veselin Vujović, misli se samo roje, a rukomet postaje ogoljen do kostiju, seciran uzduž i poprijeko. Ipak, sve to uz više nego izraženu ljubav prema tom sportu. Nisu ni ova trojica trenerskih magova mogli izbjeći priču, koja je bila sveprisutna na gotovo svim panelima, bez obzira na temu - pravila! Koliko prijedloga smo čuli, upijali i slušali objašnjenja zašto rukomet ne može napredovati, zašto se mijenja slika prosječnog svjetskog rukometaša ili rukometašice, što bi se dobilo ukidanjem nekih odluka unutar pravila. Čuli smo i jasnu poruku da bi i rukometaši trebali kopirati bolje, uspješnije i svježije ideje iz sportova poput košarke. Zašto se i u rukomet, po uzoru na košarkašku tricu, ne bi uveo pogodak za dva poena, ako je postignut iz skoka izvan 9 metara, čak i izvan deset? I pregršt drugih, originalnih, ali očito promišljenih ideja.

 

Jeste li, na primjer, znali da u Mađarskoj sve škole rukometa rade po istom programu, tako da izbornik bilo koje reprezentacije ne mora igrači ili igračici iz Szegeda mijenjati navike jer se razlikuju od načina igre u Budimpešti. Ujedno, djeca koja u svojoj početničkoj želji da postanu rukometaši ne prođu prve kriterije kad se počnu baviti natjecateljskim rukometom, ostaju u programu škole rukometa, ne izbacuje ih se. A, za ne povjerovati, baš takva djeca, kojoj očito treba malo dulje da se prilagode i da steknu natjecateljske navike češće bivaju, iz tog takozvanog “B” programa, birana u klubove i s klubovima češće potpisuju ugovore nego ona djeca koja su bila u takozvanom “A” razredu. Dakako, ni djeci ni roditeljima se ne daje do znanja da postoje ti razredi. Pa pogledajte kako sad funkcionira i koliko je dobra mađarska muška vrsta u mlađim dobnim kategorijama i sve ženske reprezentacije.

 

Pa kad naš jedini Lino, Mago di Umago, složi ekipu od kadeta i juniora i to većinom iz manjih klubova i s njima prolazi specifičan način pripreme i igre, onda to daje rezultate. Jasno, kod njega i uloga karaktera i odnosa prema rukometu mora biti vrlo bitna u odabiru igrača. Dakle, sve u svemu, a bilo je toga daleko više, puno je ideja izrečeno, puno savjeta dano, puno posla najavljeno. No, kao što reče netko iz publike, nama nestaju volonterski radnici, profesori tjelesnog odgoja, koji će prvi prepoznati i talent i karakter i volju. Nekad je za djecu bilo poražavajuće da nakon cijeloga dana moraju ući u kuću nakon igranja, a danas je djeci katastrofa kad ih tjerate da se idu igrati iz njihovih soba, s njihovih kompjutera i mobitela.

 

Da, bilo je riječi i o medijima i rukometnoj prisutnosti u njima. I koliko god subjektivnost s jedne strane rukometaša koji bi uvijek više, a s druge strane medija koji imaju svoje limite bile suprotstavljene, toliko je jasno da neke ideje izrečene u Našicama trebaju vidjeti svijetlo dana i zadržati se, ne više samo kao rukometna priča, već kao priča o sportu.

 

Pa se, za kraj, vraćam Sportskoj televiziji, koja je lani lansirala domaći ekipni sport na svima vidljivu domaću televiziju. Besplatno za gledatelje.Baš zato jer i mi smatramo da je sporta, pa i rukometa, premalo u medijima, u javnosti, među djecom.

 

 www.sptv.hr peJURAtivno