Dobra vijest na početku. Osigurali smo prijenose pikada, od 15. prosinca, do 3. siječnja iduće godine, uz nekoliko slobodnih dana oko Božića i za staru godinu – piše Jura Ozmec, glavni urednik Sportske televizije.
Malo nam je dulje trebalo da posložimo sve, jer su neki ključni ljudi iz prošlih sezona odlučili pauzirati svoje sudjelovanje, a vlasnici prava su istodobno promijenili uvjete suradnje, no na kraju smo se dogovorili za ovu i iduću sezonu. Kako je vaših upita baš na temu prijenosa pikada iz Londona bilo podosta, nadam se da je vijest dobra.
Počeo je dio godine u kojem svatko bira svakog za najboljeg ili najbolju u 2023. Neki imaju čvrsta pravila, neki idu na emociju, nekima je važno da je u krugu puno ljudi, netko se izborom bavi površno. Ukupno gledano, prosinac je mjesec kad ima najviše proglašenja. Neka će se, dakako, nastaviti i u prvim mjesecima iduće godine, ali je većina ipak u prosincu. Kad bismo kao jedina sportska televizija u državi snimali baš sva proglašenja, morali bismo zaposliti još 3 snimatelja, kupiti još 3 kamere i u montaži raditi danonoćno, uz neka ljudska pojačanja, te proputovati Lijepu našu uzduž i poprijeko. Dakle, ukratko, nećemo moći pratiti te svetkovine. Iako, ova je godina malo drugačija. Naime, nedavno je na adrese velikog broja sportskih novinara stigla e-poštom poruka jedne sportašice koja se zahvaljuje novinarima na prošlogodišnjim glasovima i ujedno naglašava sve svoje ovogodišnje, doista uspješne, dosege. Klasična predizborna spika nekog političara i podosta neuobičajen potez jedne sportašice. No, razvoj komunikacije potaknut društvenim mrežama morao je zapravo dovesti i do toga. Kako bi se trebalo postaviti? Ignorirati? Usvojiti? Osuditi? Čestitati? Svaki će sportski novinar, jasno, odlučiti o tome kako se ponašati prema e-poruci sam, ali je potez nadasve lukav. Naime, kako sam i napisao - radi se o uspješnoj sportašici, sasvim je moguće da bi mogla biti izabrana u anketi Sportskih novosti za najbolju i bez tog pisma. E, sad, ako je svojim pismom moguće izazvala negativnu reakciju onih koji u spomenutoj anketi glasaju, možda će kolegice i kolege odlučiti ne glasati za nju, unatoč odličnim rezultatima. I obratno, ako je nekome, tko možda ionako nije mislio glasati za nju, dala dodatnu ideju, možda bude izabrana s velikom većinom glasova. U svakom slučaju, bit će zanimljivo, a komunikacija između sportaša i sportskih novinara bit će u Hrvatskoj podignuta na višu razinu, do sada ne baš uobičajenu. Kako god ove godine glasanje završilo, sasvim je jasno da bi ovo mogao postati novi trend u postojećim odnosima novinara sa sportašima.
Ionako je taj odnos, posebno poslije korone sve raznolikiji, rekao bih čak i lošiji i zapravo veliki broj PR agencija ili glasnogovornika različitih saveza ili klubova sve više udaljuju novinare od sportaša. Izjave u mix zonama, intervjui, razgovori jedan na jedan, razmjena misli izravno sa sportašima postaje sve udaljenija i stranija prosječnom novinaru. Nije da se i nove generacije novinara tome protive, jer im je lakše prepisati “izjavu” s interneta ili klupskog priopćenja, nego se voziti do neke dvorane, čekati kraj utakmice ili treninga i onda razgovarati. Upravo zato Sportska televizija pokušava iz tjedna u tjedan, iz utakmice u utakmicu, kad god možemo, razgovarati izravno sa sudionicima, mahom trenerima o onom viđenom u izravnom prijenosu. Uz to, trudimo se živu riječ sportaša ili trenera emitirati što češće kroz naše studijske emisije ili magazinske priloge. To nam je uloga i trudimo se obavljati ju maksimalno profesionalno.
A, čini se, ni to nekome nije po volji…
www.sptv.hr peJURAtivno