VAR: prava stVAR ili preVARa?

NAŠA POSLA: Komentar Branka Stipkovića - nekadašnji HNL sudac, sudački kontrolor i dugogodišnji renomirani novinar Sportskih novosti, član Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN).

 

Ta skraćenica znači „Video Assistant Referee” i podrazumijeva tehnologiju koju kralj sportova nogomet rabi da bi se glavnom sucu pomoglo razriješiti nejasne situacije. Sustav je razvijen poodavno, 2010. u Nizozemskoj, konkretnom primjenom startalo se u talijanskoj Seriji A i njemačkoj Bundesligi, onda u španjolskoj Primeri i engleskom Premieru. Paralelno u završnim rundama Lige prvaka, a FIFA je baš prije šest godina objavila da će se VAR koristiti na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji. Kod nas je inauguriran 2020. HNS je rado isukao javnu samohvalu da je prvak u ovom dijelu Europe, s tim da nužna infrastruktura košta 1,3 milijuna eura.

 

Nema dvojbe da je glede te novotarije ideja više nego dobra jer ispravlja krucijalne pogreške i presudno pridonosi regularnosti natjecanja. Pitanje je – međutim – kakva je realizacija.

 

Upravo svjedočimo aferi kojom se publika SuperSport HNL-a podjednako zgraža i naslađuje budući da brojni detalji kompromitiraju aktualnu branšu. Epilog je ostavka i inače kontroverznog predsjednika nacionalne Komisije za suce Brune Marića, neuvjerljivo prikrivana bura u uredima Kuće nogometa te opetovana polarizacija prvoligaških klubova među kojima revoltom po običaju prednjači Hajduk.

 

U shvaćanju stručne problematike bitno je naglasiti da se VAR uključuje samo i jedino ako je posrijedi JASNA i OČITA POGREŠKA odnosno PROPUŠTEN OZBILJAN INCIDENT. U ova četiri slučaja: 1) pogodak/nema pogotka, 2) kazneni udarac/nema kaznenog udarca, 3) izravni crveni karton/nema crvenog kartona, 4) pogrešno utvrđen identitet igrača kojeg se kažnjava.

 

Strogo propisane odrednice nipošto ne predviđaju intervenciju iz VAR-sobe ni za što drugo (npr. nekakav faul na centru, aut, korner, javnu opomenu, nadoknadu vremena) . Naravno da je u vezi s pogotkom posebno delikatna procjena i ekspertiza zaleđa. Kao i sve stavke „za” i „protiv” kaznenog udarca, koje je Internacionalni Board toliko zakomplicirao da se nakraju od drveta ne vidi šuma; svi ti tzv. korektivni faktori tipa „ruka je povećala volumen tijela” suspendiraju staru definiciju da je važna isključivo namjera – jesi li htio loptu taknuti/odbiti rukom ili se to dogodilo slučajno dakle nenamjerno, što kvalitetnom sucu i znalcu nogometa nije teško odgonetnuti.

 

Na žalost, dosadašnji prezident loše je sublimirao završne stavove komisionara forsirajući podjednako birokratski i kvazi-intelektualni izričaj, u svakoj prigodi isti, nehotice paradirajući tako da se nije razlikovala forma od sadržaja. Još je gore što je katkad tobože meritorno uvjeravao da je crno bijelo, bijelo pak crno ...

 

Intencija VAR-a je da svakako odlučuje sudac. Glavni sudac. Faktor čovjek. On definitivno presuđuje o intenzitetu starta, dakako da mora imati ujednačeni kriterij. Što se zaleđa tiče više ne prolazi logika „bio je unutra tek nekoliko centimetara, gol je OK”. Nije OK. Ako je i nekoliko milimetara, pogodak ne važi. Točno je da sve treba dokazati, a ne poput Marića povodom poništenog mata Splićana u Varaždinu lakonski apelirati „morate mi vjerovati”. Ne, nitko ti neće vjerovati, Torcida najmanje. Što joj ne daje pravo da navodnom neprijatelju svih neprijatelja prijeti brutalnim nasrtajem na fizički integritet, štoviše na „skidanje glave”, neovisno o prijašnjim grijesima i sukobima. Poradi čega mu nadomak ruci dežura revolver ...

 

Halo, kamo smo stigli, u opasno-tužnu arenu Divljeg Zapada ili Divljeg Istoka!? Zato je za sve poželjno i pozitivno što se maknuo s pozicije na kojoj nije trebao ni biti. Uvažimo li humanu komponentu koja ne smije biti upitna – za njega ipak najviše.

 

Unatoč tome što je upravo on, Bruno Marić, kao instruktor za VAR pa u međuvremenu službeni šef sudaca, možda i najbolje u državi upoznat s funkcioniranjem dotične tehnologije i s pripadajućim protokolom, čudi da je neposrednim akterima (čast nevinima) dopuštao kojekakve „iščašenosti” o kojima čitamo i slušamo iz dana u dan. Neprimjerenu komunikaciju s hrpom psovki, vulgarnosti, primitivizma, grotesknu samodovoljnost, guranje u sfere koje nisu njihove, klasičnu bahatost. Otvoreno navijanje za jednu od momčadi toga dana na tome mjestu. Strašno.

 

Ovoga dana na ovome mjestu toliko.

 

Foto: Damir Krajač/CROPIX