EN
HR
Vijest o odlasku Luciana Sušnja s kojim se nakon izgubljene bitke s bolešću ugasila najsjajnija zvijezda u povijesti riječke i hrvatske atletike i jedna od najsjajnijih otkad je riječkog sporta, pokreće bujicu ugodnih sjećanja koji kao valovi samo prelaze jedni preko drugih.
Gušt je listati ovu nenapisanu „knjigu sjećanja“ koju je gazela s Kantride ispisivala svojim elegantnim, atraktivnim trkom okončavanim često ulascima u cilj visoko uzdignutih ruku i na onim najvećim natjecanjima.
ZLATKO MATEŠA: Uzor koji treba slijediti
Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a i član IO-a Europskih olimpijskih odbora, jedan je od tolikih eminentnih ljudi iz svijeta sporta koji nakon vijesti o odlasku Luciana Sušnja biranim riječima izriče samo brojne pohvale.
– Luciano Sušanj je nedvojbeno jedan od naših najvećih sportaša, sportska legenda – kaže Zlatko Mateša, na čelu HOO-a od 2002. godine pri čemu rado spominje suradnju sa Sušnjem. – Osim toga, imao sam privilegij i zadovoljstvo surađivati s njim. Moram reći da je on jedan od najboljih ljudi s kojima sam ikada radio. Pošten, jednostavan, uvijek prema svima prijateljski nastrojen. Bilo je pravo zadovoljstvo raditi s njim.
I Mateša, kao i mnogi koji su poznavali Sušnja, spremno ga ističe kao uzor dodajući da bi Lucianov primjer ponašanja trebali svi slijediti. Isticanje Lucianove skromnosti najbolje govori o njegovoj veličini.
– Luciano nije uzor samo mladima, već bi mogao biti i uzor starijima. Gledam što se događa oko nas i pomislim na njegovu skromnost, pristojnost, na uvažavanje drugih.
IVAN IVIČAK: Bio je izuzetan čovjek i vrhunski sportaš!
O Lucianu Sušnju svoja siječanja rekao nam je Karlovčanin Ivan Ivičak koji je s njim bio tri puta prvak Balkana i rekorder na 4x400 metara. Njihov rekord je bio rekord Hrvatske 25 godina.
- Pritisak ga je motivirao, nije usporavao. Trčao je uvijek na pobjedu, ne na rezultat. Taktiku je prilagođavao tijekom utrke i uvjetima. Mi iz Karlovca smo se družili s njim i drugim atletičarima iz AK Kvarner. Osim natjecanja, u Rijeci smo imali i pripreme sa reprezentacijom prije početka sezone. Bili smo cimeri u Rimu, kada je postao prvak Europe. Možda bi za njega bila još jedna medalja na 4x400 metara, a i za mene, da u polufinalu i 100 metara prije cilja ga nije srušio nizozemski trkač pa nismo završili utrku. Razgovarao sam s njim prije tri tjedna. Bio je u bolnici na kisiku i nije mogao hodati. Imao je karcinom na plućima – kazao nam je bivši karlovački atletičar i reprezentativac Ivan Ivičak.
Kada je Sušanj od 2000-2004 godine bio predsjednik HAS-a, Ivičak je bio član Izvršnog odbora. Zamijenio ga je i kao delegat na 44. IAAF congres u Parizu 2003. godine, za vrijeme Svjetskog prvenstva u atletici.
Od uspomena se ne živi, ali znaju biti jako ugodne, kao u slučaju Luciana Sušnja, sjajnog trkača na 400 metara i u štafeti 4×400 metara, još većeg prvaka na 800 metara. U kvartetu je međunarodnih asova riječkog sporta tih 70-ih godina uz nogometaša Joška Skoblara, košarkaša Nikolu Plećaša i vaterpolista Dejana Dabovića. Nakon trkačkih podviga poslovično skroman, tih i samozatajan Luciano Sušanj bio je od 2000. do 2014. godine čelnik Hrvatskog atletskog saveza i Kvarnera, zapaženi dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, a 2002. godine proglašen je najboljim hrvatskim atletičarom u povijesti. U dvama navratima bio je zastupnik u Hrvatskom saboru (1990. do1992., 2001.), a obnašao je i dužnost riječkog dogradonačelnika od 1997. do 2005. godine. Sad je utrčao u dugačku „Aleju lijepih sjećanja“.
Izvor: Novi list
