EN
HR
Nikada i nitko kao Russell nije sjedio na terasi karlovačkog Hotela Korana. Da sam važniji žitelj Karlovca, stajala bi bista Billa, a u Šancu bi postavio mural s akterima predstave 2. lipnja 1964. godine – piše član HZSN Jovan Kosijer, dugogodišnji novinar Sportskih novosti, danas umirovljenik.
Edison Arantes do Nascimento Pele navijek će biti spominjan u svoj slavi koju je stranicu sjećanja otvorio igrama na Svjetskom nogometnom prvenstvu, održanom u ljeto 1958. godine, u švedskim gradovima.
Garincha, Didi, Vava, Pele i Zagalo loptali su se u navalnom redu Brasila i na završnoj utakmici između Švedske i Brazilije. Pele je živio 18-to životno proljeće, a polučivao je zgoditke koji se i danas nakon 66 godina slikaju na zaslonima raznoraznih svjetskih televizijskih postaja.
PELE ILI MARADONA?
Dvojba je stalna više od gotovo pola stoljeća. I Maradona i Pele, međutim, ostaju u žarištima najrazličitijih kroničara i povijesnih istražitelja sportskih zbivanja otvorenih na svjetskoj razini 1986. Na grčkoj zemlji nadmetanja sportaša iz najrazličitijih zemalja svijeta.
Potpisnik ovih redova je u ljeto 1958. polagao ispit zrelosti. Na obilježavanju maturalnih dana zatekao se i 1. lipnja 2024. godine. Dakako, jedanaest slavljenika vraćalo se u dane Peleovih dana , pa je bilo i zgoda o sportu, jer smo u Novoj Gradiški imali i prvakinje ranije države u rukometu koji Česi, kakvih je u Karlovcu bilo zaista mnogo, nazivaju hazenom.
Marijan Bakić, vrijedni i plodni Karlovčanin, u začetku svečanosti na tlu Rešetara, prigradskog naselja u kojem je rođen , vrli književnik Ivo Štivičić koji je pisac scenarij za TV seriju „Kuda idu divlje svinje“, dozvao je Kosijera iz slavljeničke pobude koja je vezana uz naročitu obljetnicu događanja na kakvo zbivanje, po meni - isključivo pravo na globusu ima grad Karlovac!
Kolega Bakić je 1. lipnja 2024. mobitelom obznanio sjećanje na košarkaško zbivanje prije 60 godina, u lipnju 1964. godine, u kojoj su američki profesionalni košarkaši hodili Europom (Poljskom, Rumunjskoj i Jugoslavijom), nastupivši 1. lipnja u Zagrebu, dan kasnije i na tlu drevnoga Karlovca. Posebnost 2. lipnja je u istini da je u Šancu loptao se i najveći košarkaš našeg vremena, višestruki „svjetski prvak“, sportaš s kojim bi Pele i Maradona, kad su igre u pitanju, imali izuzetnog rivala u izborima najvećih velemajstora u najrazličitijim loptačkim disciplinama.
JOVAN JOCA KOSIJERje dobitnik Nagrade HZSN-a za životno djelo, a gotovo cijelu karijeru proveo je u Sportskim novostima, gdje se tijekom gotovo četiri desetljeća afirmirao kao jedan od najistaknutijih sportskih novinara. Pisao je o različitim sportovima, izvještavao s pet olimpijskih igara, no iznimne vrijednosti dosegao je pišući o košarci. Uz bogat novinarski opus nalazio je vremena i za aktivan i vrlo značajan angažman u struci, pa je tako utemeljitelj i prvi predsjednik Kluba sportskih novinara Zagreba i sekcije novinara skijaša. Kosijer je u mirovini od 2002. godine.
ISKLJUČIVO PRAVO SPOMINJANJA IMA – KARLOVAC
Nakon dovršenja školovanja na Gimnaziji Nova Gradiška, sportu skloni maturant upisao je studij na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Vezanost uz košarku produžio je u okviru Košarkaškog saveza Hrvatske, na čelu kojega je djelovao Željko Cindrić – Karlovčanin. Karlovčani su značajne 1964. godine bili peti, dočim su Splićani igrali te 1964. prvu ligašku sezonu, na razini ranije države. U jesen 1963. dopao sam među suradnike u Sportskim novostima, a šestog mjeseca 1964. izvještavao sam iz Tuškanca s utakmice Lokomotive i Splita, a onda i „svjetski domet“ iskazan u pisanju osvrta na sudionike predstava na zagrebačkoj Šalati i karlovačkom Šancu.
Josip-Pino Bosiljevac, profesor tjelesnog odgoja, bio je uključen u organizaciju utakmica u Zagrebu i Karlovcu, dočim je njegova supruga, profesorica engleskog jezika, brinula da Amerikanci imaju podršku za svakojaka sporazumijevanja. Profesorica engleskog je tako i suradniku SN pomogla da načini razgovor s Billom Russellom, prije negoli će Russell, večeri 2. lipnja 1964., između drvenih tabli na koševima i s betonom pod nogama, izvesti predstavu na koju isključivo pravo spominjanja ima – Karlovac.
Znatiželjni novinar je u konzulatu USA dobio 1964. stanoviti promotivni materijal iz kojega se moglo saznavati štošta i svašta o profesionalnim košarkašima, pa tako i o igraču s bojem 6 na majici, s otisnutom i USA NBA inicijalima.
IZUZETAN I U ATLETICI
William Felton Bill Russell, došao je u Karlovac okićen teško ponovljivim domašajima. Recimo, studentskim je prvakom Sjedinjenih država bio 1955. i 1956. godine. San Francisko sveučilište, recimo, imalo je niz od 55 pobjeda – i ništa poraza. U 1956. nastupio je na Olimpijskim igrama u Malborneu, zaradivši zlatno olimpijsko odličje.
„Gospodine Russell, vi ste u Australiji 1956. mogli biti i natjecateljem u atletici“, pitali smo preko gospođe Holjevac stasitog ljudinu, zavaljenog u pletenu stolicu na terasi karlovačkog Hotela Korana.
„Da, otkud vam ta informacija?“, pitao je Russell.
U osvrtima na karijeru koji se javljaju u svakovrsnim medijima, nalazimo potvrdu istini o Billovoj karijeri, da je uz košarku bio izuzetan i u atletici. Posve konkretno, trčao je 400 metara i skakao u vis.
Pele i Maradona imaju što drugi nemaju i teško da će imati. William Felton Bill Russell živio je između 12. veljače 1934. i 31. srpnja 2022. godine. U Celtics-ima iz Bostona koji, uzgred rečeno 7. lipnja 2024. otvaraju potjeru na novu NBA krunu (Dallas s Lukom Dončićem, suparnikom je u zadnjoj seriji sezone 2023./24.). Bill Russell je sagradio košarkaške kule u koje je doseg gotovo nemoguć. Nakupio 11 zlatnih prstenova prvaka, pri čemu valja istaći kako je u dva slavlja bio igrač i trener! Čak 12 puta je bio All Stars. Nagrada najuspješnijem pojedincu zove se Trophy Bill Russell. Okušao se kao trener i u drugim NBA družinama. Najzad, bio je izvrsni pratitelj sportskih zbivanja na AMC televiziji, koja je 1984. pratila Olimpijske igre u Sarajevu.
RUSSELL I KORAČ
Karlovca i Russella što se tiče , ima jedna slučajnost koja je malo poznata. Radivoj Korač, blistava zvijezda europske košarke, u igru između košarkaških ploča zaljubio se u Karlovcu, gdje je lički pitomac rođen u Somboru, kao Nikola Jokić, u zadnjim danima svibnja 1964. godine, Russell i Korač odmjerili su svoje veličine u međusobnom susretu na tlu beogradskog Tašmajdana. Zagrebačka publika nije vidjela Russella, a Korač je skončao življenje 2. lipnja 1969. godine, pet ljeta nakon ogleda s Russellom.
Radiša Mladenović, vrsni fotoreporter, jedini je slikom svjedočio zagrebačkoj i karlovačkoj utakmici. Šanac je obilježen dokazima o betonu, prenapučenom gledalištu, drvenoj tabli na koju loptu polaže Bill. Sporenje oko jedne odluke između Arnolda Reda Auerbacha, vođe NBA, Vladimira Mahovlića, suca utakmice, i Billa Russella.
Giusseppe Gjergja (ranije Josip Đerđa) u Karlovcu je opetovao poznanstvo s Oscarom Robertsonom i Jerrea Lucaso iz rimske Olimpijade, pet članova karlovačkog Željezničara, bilo je u Croatia izabranoj vrsti. Šanac prenapučen kao nikad, ali Bill Russell i nakon 60 godina od karlovačke priče stoji sportašinom koji se ne može zaboraviti.
Nikada i nitko kao Russell nije sjedio na terasi karlovačkog Hotela Korana. Da sam važniji žitelj Karlovca, stajala bi bista Billa, a u Šancu bi postavio mural s akterima predstave 2. lipnja 1964. godine.
I za one koji su pratili utakmicu tog 2. lipnja 1964. navedimo da Bill Russell, KC Jones, Tom Heinsohn i Tom Gola nisu među živima, dočim su iz Croatije životnu stazu okončali Mirko Novosel, Petar Skansi, Dragan Kovačić, Slobodan Kolaković-Boco, Živko Kasun, Boris Križan ...
PRENOSIMO www.kasonline.eu Foto: Radiša Mladenović
