EN
HR
U rukometu će se vrijeme dijeliti na prije i poslije francuskog genijalca Nikole Karabatića – piše Predrag Žukina, novinar Jutarnjeg lista.
Ovakav bi tekst čovjek mogao na puno načina započeti, napisati i završiti, no evo sada i na ovom mjestu mora ovako. Ne mogu drugačije: drago mi je da sam sportsku karijeru tog čovjeka ispratio - manje ili više neposredno - u potpunosti. Od njegovih internacionalnih početaka kad je u francuskom dresu osvojio svoje prvo odličje, broncu na SP-u 2005., a u dresu Montpelliera dvije godine prije toga rukometnu LP-a, do 7. kolovoza 2024., kad je i službeno okončao karijeru.
POSTAVLJAČ REKORDA
Taj je čovjek u međuvremenu postao trostruki osvajač olimpijskog zlata - u Pekingu 2008., u Londonu 2012. i u Tokiju 2021. U međuvremenu se isto tako okitio i svjetskim zlatima u Hrvatskoj 2009., Švedskoj 2011., Kataru 2015. i u svojoj Francuskoj 2017. Tome je dodao i europska zlata u Švicarskoj 2006., Austriji 2010., Danskoj 2014. i Njemačkoj ove godine. Svemu tome dodao je i medalje manjeg sjaja. Ukupno tri olimpijska zlata te po četiri svjetska i europska, uz još šest "ostalih" odličja - u zbroju 17 medalja! Jedini je rukometaš koji je nastupio na šest Igara, od Atene 2004. do Pariza 2024. Uz Mikkela Hansena, jedini je kojeg je IHF triput proglasio igračem godine (2007., 2014. i 2016.), a ponosni je osvajač tri klupska naslova prvaka Europe (Montpellier, Kiel i Barcelona).
Pogreške, naravno, nema, riječ je o jednom, jedinom i neponovljivom Nikoli Karabatiću, o čovjeku koji je u porazu Francuske od Njemačke u četvrtfinalu OI u Lilleu (34-35) odigrao posljednju utakmicu. Riječ je o uvjerljivo najboljem i najuspješnijem rukometašu u povijesti, tu nema dvojbi, riječ je o čovjeku koji je ispisao gotovo sve najsjajnije stranice najuspješnije reprezentacije u povijesti. Smije se reći - francuski rukomet, to je Nikola Karabatić, prvi i najbolji među "les expertsima". Premda je ova zemlja imala mnogo rukometnih velikana, samo je jedan Nikola Karabatić.
Tijekom njegove karijere, koja se protegla na puna dva desetljeća, reprezentacije Francuske i Hrvatske, zemlje iz koje je njegov otac Branko (majka Radmila je iz Srbije), razvile su veliko rivalstvo, jedno od najvećih u svijetu rukometa. Prosječni Hrvat koji voli rukomet nekako bi u duši mogao mrziti tog čovjeka, koji je Hrvatima često zagorčao život igrajući najinspiriranija baš protiv hrvatskih rukometaša.
No tog je čovjeka nemoguće mrziti jer je riječ o neviđenom profesionalcu, o atleti koji je u tih 20 godina od 2004. do 2024. zbog ozljede propustio samo jedno od 25 velikih natjecanja održanih u tom periodu - SP u Egiptu 2021. Tu vrijedi naglasiti da je cijelo to vrijeme igrao na najvišem nivou u Montpellieru (od 2000. do 2005. i od 2009. do 2013.), u Kielu (od 2005. do 2009.), Barceloni (od 2013. do 2015.) i PSG-u od 2015. do ove oproštajne sezone.
I u svojim je klubovima redovito bivao najbolji propustivši samo mali broj utakmica. Osim što je osvojio najviše i bio najbolji, igrao je u oba pravca - u obrani i napadu. Jednom riječju, najkompletniji je igrač u povijesti i to je nešto što mu nitko ne može osporiti. Niti to da je bio neviđeni profesionalac, koji je vrlo često i dva sata nakon velikih utakmica oznojen i umoran davao izjave jedan na jedan doslovno svakom novinaru koji je to tražio. I po tome je bio poseban, drugačiji.
Nažalost, kako to često biva, oproštaj velikana nije bio veličanstven. Njegova je Francuska imala +2 protiv Njemačke minutu prije kraja četvrtfinala, no Renas Uščins najprije je zabio za -1 14 sekundi prije kraja. Dika Mem doslovno je dodao loptu u ruke suparniku te je Uščins zabio za 29-29, nakon čega su Nijemci u dramatičnom produžetku došli do pobjede. Kako tužan oproštaj...
POČAST NAJVEĆEM
- Došao je taj trenutak i ja završavam karijeru. Cijenit ću vrijeme provedeno sa suigračima u svlačionici, trenutak je da s njima popijem pivo, razmislim o svemu i budem tu da ih oraspoložim. Ovo je težak trenutak za njih i za mene. Došlo je vrijeme da se osvrnem na ono što sam postigao s klubovima i svojom reprezentacijom i to je, naravno, veliko. Radujem se, ali sada je došao kraj mojeg prvog života, sutra ću razmisliti o tome i uživati ??u prisjećanju na priču koju sam imao - rekao je ganuti Karabatić nakon utakmice.
Cijeli Stade Pierre Mauroy u Lilleu, 27 tisuća duša, odao je počast Najvećem. Otišao je rukometaš kakav se više neće roditi, otišao je najveći i ovaj sport više nikad neće biti isti. U rukometu će se vrijeme odsad dijeliti na prije i poslije Nikole Karabatića.
Da, drago mi je da sam sportsku karijeru tog čovjeka ispratio - manje ili više neposredno - u potpunosti ...
Izvor: SN/JL Foto: Sameer Al-Doumy, Thomas Coex/AFP
