31. listopada: MANJE OD IGRE - NAMETNICI NOGOMETA

Pročitajte kolumnu sociologa Dražena Lalića objavljenu u Sportplusu 23. listopada:

Odluka da pišem kolumnu u sportskom listu iznenađuje neke moje poznanike. Kažu: “Zašto duboko analizirati sport, pa to je samo igra”. Ističu da kod nas danas ima važnijih tema kojima se sociolog i politolog kao što sam ja treba baviti. Smatraju da trebam javno pisati i govoriti o korupciji, organiziranom kriminalu, političkim manipulacijama i drugim otvorenim ranama ovoga društva koje već dugo trese kriza. Moje je stajalište drugačije. Navedeni i neki drugi društveni problemi u današnjoj Hrvatskoj uglavnom se posebno jasno i traumatično izražavaju upravo u nogometu i drugim popularnim sportovima, a teškoće vezane za te sportove itekako nepovoljno djeluju na društvo. Političari su kod nas zasigurno najutjecajniji i stoga (za tešku ekonomsku i drugu situaciju) najodgovorniji akteri, ali se rasprava o politici posljednjih tjedana zapravo svela na dva zdvojna pitanja: “Kad će ga uhapsiti?” i “Hoće li uskoro novi izbori?”. “Velike priče” o općem dobru (rodoljublje, konsolidacija demokracije, europeizacija i slične) postale su prilično nejasne pa i nevjerodostojne u javnoj kakofoniji koja zapravo najviše odgovara narušiteljima toga dobra. Za razliku od toga, “male priče”, kao što je ova vezana za sport, već neko vrijeme imaju frekvenciju koja je bolje podešena za slušanje zbiljskih tonova političkih i društvenih zbivanja.

A što je s igrom? Ta fascinantna pojava za koju su još Friedrich Schiller i  Johan Huizinga ustvrdili da je osnova ljudske egzistencije i kulture, itekako zavređuje pažnju učenjaka i javnosti. Kako zbog okolnosti da je suvremeni sport u svom unutarnjem funkcioniranju umnogome izgubio izvorna obilježja igre (spontanost, neizvjesnost, fair-play i ostala) i stoga se odvojio od izvornog razloga svoga postojanja, tako i zbog pritisaka kojima se ugrožava iz njegova okružja, iz politike i društva.

Primjera za vanjske pritiske na naš sport je napretek. Najviše su vezani za nogomet koji u današnjoj Hrvatskoj naprosto grca u teškoćama. Organizirani kriminal je nepogrešivo prepoznao nogomet kao vrlo unosan aspekt svoga međunarodnog djelovanja. Ono je u Hrvatskoj toliko intenzivno da ga je nemoguće u cijelosti prikriti. Ne mogu se prikriti ni bliske veze pa i istovjetnosti između organiziranih kriminalaca i nekih istaknutih “nogometnih djelatnika” (menadžera, članova uprava i drugih) koji se u javnosti predstavljaju kao spasitelji nacionalnoga i klupskoga nogoloptanja, a zapravo su njegovi “unutarnji neprijatelji”. Slijedom toga je u posljednje vrijeme naša javnost naročito izložena informacijama o lažiranjima rezultata utakmica, devijantnim ponašanjima kupoprodavatelja igrača (kao suvremenih gladijatora koji se ne bore za slobodu i život nego za slavu i bogatstvo) i drugim oblicima kršenja zakona i narušavanja općega dobra.

Upravo je sinergija između vanjskih i unutarnjih nametnika na tkivu hrvatskoga nogometa, izgleda, bila glavna tema konferencije za medije koju je 20. listopada u Zagrebu održao Michel Platini, predsjednik UEFA-e. Izložen seriji pitanja vezanih za namještanja utakmica, korupcijske aktivnosti i slične pojave on je zapitao novinare: “Ima li barem jedno nogometno pitanje?”. Zavapio je kao da uopće ne zna kako su novinarska pitanja najuže vezana za ovodobnu društvenu proizvodnju toga sporta ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugdje. A to mu je itekako poznato (kome ako ne njemu?!), jer inače ne bi na istoj konferenciji rekao kako je opetovano tražio da se osnuje europska policija koja će se baviti isključivo organiziranim kriminalom u sportu, te ne bi ustvrdio kako “u borbu protiv korupcije ne možemo bez pomoći države”.

Znači li posljednja Platinijeva ocjena da u nas nema i još neko vrijeme neće biti učinkovite borbe protiv kladioničarske mafije i drugih oblika kriminala povezanoga s nogometom? Naime, oni koji vode ovu državu, osim predsjednika Ive Josipovića koji je nedavno smogao snage javno upozoriti na djelovanje mafije u najpopularnijem sportu kod nas, u vezi s tom problematikom ne puštaju ni glasa. Na tu temu čak ne kukuriču ni Zoran Milanović i drugi vodeći oporbenjaci.

Napretek važnih i intrigantnih tema za jednu kolumnu. Urednici i ja smo se suglasili da joj naziv bude: “Manje od igre”. Već tim nazivom pokušavamo upozoriti na teško stanje našega nogometa i nekih drugih sportova uslijed kojega mnogi mladi i drugi građani sasvim okreću glavu ne samo od praćenja sportskih zbivanja, nego i od aktivnoga bavljenja sportom. Time nastojimo pružiti i svoj doprinos dijagnosticiranju i prevladavanju nemile situacije u kojoj nogomet i sport u cijelosti sve manje djeluju kao snažno socijalno ljepilo, a sve izraženije utječu na daljnje produbljivanje podjela i napetosti u ovome ionako rascijepljenome i konfliktnome društvu.