EN
HR
„Ono što vjerujem da trebamo učiniti je zaštititi kategoriju žena“, poručila je Coventry. Piše Dean Bauer, novinar Sportskih novosti.
Za manje od mjesec dana Međunarodni olimpijski odbor će dobiti novu čelnu osobu. Naime, Sesija MOO-a (kako se naziva ono što mi zovemo skupština), sazvana je za 18. - 21. ožujka u Grčkoj. Sadašnji predsjednik Thomas Bach je još prošle godine objavio kako se nema nakanu kandidirati za još jedan mandat, te manje-više predizborna promidžba neslužben počela još ljetos u Parizu, na Olimpijskim igrama. Sada ulazimo u samu predizbornu završnicu, a u kojoj je pak AIPS (Međunarodna organizacija sportskih novinara) omogućila intervjue putem video-vize, famozni zoom kojem smo upoznali tijekom pandemije još, sa svim kandidatima. Zoom-press konferencije su moguće samo za članove AIPS-a koji jedini i postavljaju pitanja, a moderator je predsjednik ove strukovne novinarske organizacije, Talijan Gianni Merllo.
Za prvi dan ovakvih intervjua, u utorak, 25. veljače izabrana je jedina kandidatkinja među 7 aspiranata za čelno mjesto MOO-a, Zimbabveanka Kirsty Coventry (41). Briljantna plivačica, prvenstveno (iako ne isključivo) leđašica. Osvajačica 7 olimpijskih medalja (2 zlatne, 4 srebrne i 1 brončane) s Igara u Ateni 2004. i Pekingu. Najtrofejnija je olimpijka iz Afrike. Sa SP ima 8 medalje (3 zlatne). Sportska karijera je besprijekorna. No, Coventry ima i političku karijeru, a tu baš i nije tako blistavo. Naime, Kirsty Coventry je od 2019. godine ministrica sporta Republike Zimbabve. Države koja baš nije poznata po osobito visokim demokratskim uzusima i poštivanju građanskih prvaka i sloboda.
Svijet politike pamti i neke manje ugodne trenutke iz ministarske karijere Kirsty Coventry, a u kojoj je bilo i nekih sudbenih tužbi koje su na koncu odbačene. Kirsty Coventry sigurno da jest ipak s jedne strane dosta snažna kandidatkinja. Prvo, jedina je žena koja se natječe za prvu osobu MOO-a, drugo, dolazi iz Afrike koja nikad nije ni imala predsjednika. Od 9 predsjednika, čak 8 ih je bio iz Europe, plus Amerikanac, Avery Brundage. Usput, baš Brundage prije negoli je postao predsjednikom MOO-a, ali kao visoki dužnosnik MOO-a 30-tih godina prošlog stoljeća nije imao ništa protiv organizacije OI u Berlinu 1936., sastao se s čelnicima tadašnje Njemačke i bio uvjeren kako su vlasti demokratske i da nikog ne ugnjetavaju.
Konačno, puno bliže današnjem dobu, jedan od najpopularnijih predsjednika MOO-a, u nas opravdano silno cijenjen, Juan Antonio Samaranch je bio ministar sporta u vladi španjolskog diktatora Francisca Franca, pa mu to nije spriječilo da 1980. postane predsjednikom MOO-a. Tom analogijom, ne bi trebalo ni Kirsty Coventry promatrati kao "politički dvojbenom".
- Zaista mi je zadovoljstvo biti ovdje. Uzbuđena sam što danas mogu razgovarati sa svima vama. Prvo i najvažnije, drago mi je što sam najmlađa kandidatkinja ili kandidat ikada, ali većina vas zna da je naš osnivač, Pierre de Coubertin, zapravo bio najmlađi. Imao je samo 33 godine kada je postao predsjednik, tako da imam dobro desetljeće više. Zaista je velika čast biti u ovoj utrci - prvo je što je u uvodu istaknula Coventry.
Pređimo na pitanja i određene teme. Jedna od prvih je bila ravnopravnost spolova.
- Postigli smo ravnopravnost spolova na terenu, a to smo prvi put vidjeli u Parizu, na što smo jako ponosni. Naša organizacija, MOO je obavila nevjerojatan posao tijekom posljednjih nekoliko godina unutar članstva, i sada smo na 42%, zastupljenosti žena. Ali pred nama je još dug put. Kad gledamo međunarodne saveze, to drastično pada. Kad gledamo nacionalne olimpijske odbore, to drastično pada. Kad gledamo nacionalne sportske saveze, mislim da se malo povećava, ali još uvijek nije uspostavljena jednaka zastupljenost muškaraca i žena. Dakle, imamo još puno posla i uzbuđena sam što ću voditi taj pokret. Gledam na to kao na priliku pomaknuti granice, tako da moje dvije djevojčice kad odrastaju nemaju iste granice. Dakle, to je mali razlog zašto se kandidiram, ne glavni razlog, ali mislim da je vrlo jak razlog.
Gianni Merlo, predsjednik AIPS dotaknuo se u zadnje vrijeme poprilično "vruće" teme, transrodnih osoba u sportu.
- Mislim da mi kao MOO trebamo preuzeti malo više vodeće uloge. Željela bih sjesti sa svim međunarodnim savezima i osmisliti zajednički okvir s kojim bismo svi radili. To će očito ovisiti o sportu. Imamo konjički sport u kojem se muškarci i žene već natječu jedni protiv drugih, tako da tema nije toliko velika u određenim sportovima. Svaka je federacija tijekom posljednjih nekoliko godina zaista marljivo radila sa svojim medicinskim timovima kako bi došli do pravila i propisa za koje smatraju da najbolje štite žensku kategoriju za njihov sport. I mislim da bismo kao MOO trebali preuzeti vodeću ulogu u razumijevanju svih ovih razlika, većina je zapravo vrlo slična, i preuzeti vodeću ulogu u odluci koju ćemo donijeti kako bismo zaštitili žensku kategoriju.
Kolegica iz Indije, Ayishatu Ali je spomenula kako bi transrodnim osobama navodno moglo biti zabranjeno nastupati na OI u Los Angelesu 2028., barem ako je suditi po stavovima tamošnjeg predsjednika Trumpa.
- Ono što vjerujem da trebamo učiniti je zaštititi kategoriju žena. Na koji način, to ću predložili nakon što sjednemo sa svim međunarodnim savezima i dogovorimo okvir kako to napraviti.
Nova tema, novčani nagradni fond na olimpijskim igrama. Da ili ne?
- Osobno, nisam obožavateljica novčanih nagrada. Radije bih pokušala pronaći neke druge načine bolje podrške sportašima na njihovom putu da postanu olimpijci. Meni, kao sportašici je tada bilo najteže. Bilo je teško naći sponzora, teško je bilo mojoj obitelji, a stipendija Olimpijske solidarnosti koju sam uspjela dobiti zaista je bila dodana vrijednost. Stoga bih se radije više usredotočila na utvrđivanje izravnog financiranja sportaša prije nego što dođu na olimpijske igre, a zatim nakon olimpijskih igara, nakon što završe sportsku karijeru, kako im pomoći u toj sljedećoj fazi života? Također mislim da danas postoje prilike s tehnologijom da se olimpijske igre iskoriste kao platforma. Na Igrama u Parizu vidjeli smo brojne sportaše koji su iskoristili svoje platforme društvenih medija. Mogli su postati utjecajni, promovirajući različite proizvode i zarađujući za život. Dakle, kako možemo pomoći sportašima da razumiju te platforme i upravljaju njima tako da dosljedno razvijaju vlastito poslovanje? Za mene je to više mjesto na koje bih željela usredotočiti svoje vrijeme, a ne jednokratna uplata na Igrama.
Sportaši i rat, još jedna posljednjih godina nažalost aktualna tema.
- Mislim da je iznad svega naša dužnost kao MOO-a osigurati da svi sportaši mogu sudjelovati na Igrama. Sada, to će izgledati drukčije za veliki broj različitih sportaša, ali na kraju dana, vjerujem da moramo pronaći holistički način da se, nažalost, nosimo sa sportašima iz područja sukoba. Ne događaju se samo veći ratovi i sukobi u Europi i na Bliskom istoku. Postoje ratovi i sukobi u Africi. Kako ćemo zaštititi te sportaše i podržati ih? Znam iz svoje osobne priče. Moja je zemlja prolazila kroz unutarnja previranja 2004. tijekom Olimpijskih igara u Ateni i ja to gledam i kažem gdje bi moj život bio da nam nije bilo dopušteno sudjelovati. Stoga sam zahvalna što me se nije smatralo odgovornim za ono što su radili čelnici i vlade. Mislim da uvijek postoje osjetljivosti koje treba uzeti u obzir, kao što smo učinili za Pariz. Ali opet, ono što treba učiniti je da moramo priznati da, nažalost, ima sve više i više sukoba.
Najkrvaviji je onaj s istoka Europe gdje je Rusija agresor na Ukrajinu. Iz Ukrajine se upravo i javio novinar Oleksander Hlyvynskyi s upitom; što sa sportašima koji podupiru rat, misleći očito na ruske sportaše, te vidi li rusku zastavu uskoro na OI?
- Postoje složenosti sa svakim pojedinačnim sukobom koji se događa diljem svijeta, a različit je za svaki pojedinačni sukob koji se odvija u ovom trenutku. Tužno je vidjeti toliko sukoba u današnjem svijetu. Vidjeli smo u Parizu kako smo nekim sportašima dopustili da sudjeluju kao neutralni ili neovisni sportaši. To je učinjeno na temelju posebnih propisa i pravila. Na kraju dana, olimpijske igre trebaju biti sigurno okruženje za sve. Dakle, koliko god je važno da svi sportaši sudjeluju na olimpijskim igrama, naša je dužnost kao MOO-a osigurati sigurnost svakog pojedinog sportaša tijekom Igara. Stoga ćemo morati osigurati poduzimanje odgovarajućih mjera i konteksta svakog rata u obzir prije donošenja bilo kakve konačne odluke. Tako vjerujem da možemo osigurati iskazivanje poštovanje prema državama koje prolaze kroz ova užasna vremena. To je također način na koji možemo pokazati poštovanje prema sportašima koji nemaju priliku suprotstaviti se onome što njihove zemlje ili čelnici možda rade.
Englez Steve Price se dotaknuo nogometa, ali u želji da se ostvare uvjeti u kojima bi i najbolji nogometaši svijeta sudjelovali, nastupali na OI.
- Mislim da bih potencijalno za to trebala otići i dobro razgovarati s Giannijem Infantinijem, predsjednikom FIFA. Postojao je dugačak razgovor i rasprava između MOO-a i FIFA-e prije puno vremena gdje je tada odlučeno da na Igrama nastupaju nogometaši do 23 godine. To otvara prilično puno mogućnosti za više država, a ne samo za najboljih 8 ili 10 s SP. Dakle, mislim da se dosta toga svodi na osiguravanje pravednosti na globalnoj razini, gdje dopuštamo zemljama iz cijelog svijeta sudjelovanje na OI. Ali uvijek sam otvorena za saslušati povratnu informaciju i za slušati ono što čelnici FIFA-e govore, što bi željeli vidjeti. Potencijalno bi se moglo raspravljati o tome kako bi to izgledalo otvoriti za sve dobne skupine, što bi onda uključivalo najbolje nogometaše svijeta. Ali opet, još uvijek nemam konkretan stav o tome, jer bih se stvarno trebalo obrati nogometašima i pitati ih što bi htjeli vidjeti u budućnosti s olimpijskim igrama. Ali nogomet je vrlo popularan za OI i doista otvara toliko nevjerojatnih mogućnosti za zemlje izvan kruga 30-40 najboljih, što mislim da je vrlo važno za olimpijski pokret.
Poljskog kolegu Jakuba Kaliskog zanimalo je isto što i nas, status boksa?
- Osjećam da imamo dosta posla za boks. U konačnici, voljela bih vidjeti boks u olimpijskom programu, jer postoji niz sportaša s globalnog juga, iz zemalja Afrike, Azije i Južne Amerike koje uglavnom ne osvajaju medalje, a koje kroz boks imaju realnu priliku osvajati medalje. No, moramo osigurati da se zdravlje sportaša uzme u obzir. Moramo osigurati dobro upravljanje i transparentnost unutar organizacije. Moramo osigurati da se borba protiv namještanja borbi shvati ozbiljno. Dakle, pred nama je dug put, ali ja se nadam - samo je djelić odgovora Kirsty Coventry, kandidatkinje za predsjednika/cu MOO-a.
Izvor: SN Foto: Fabrice Coffrini/ AFP
