EN
HR
ŽENE U HRVATSKOM SPORTU: Dragojla Jarnević, Ivana Hirschman, Nikolina Brnjac, Kolinda Grabar Kitarović i Danira Nakić. I kad je posebnost pokrete fizičke kulture nužno je dodati i Gordanu Vlajčić reprezentativku u košarci, rukometu i košarci koja na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu kazuje studentima o žurnalizmu s naglaskom na povijest radija, u nas relevantan od 1925. godine – piše Jovan Kosijer, umirovljeni novinar SN i član HZSN-a.
Zgoda u hrvatskoj sportskoj povijesti mogla se obznaniti 8. ožujka 2025. Hrvatska prošlost i sadašnjost bogata je ženama s naročitim ulogama u tjelesnom odgoju i sportu. Ivana Nanetta Hirschman i Dragojla Jarnević prve su Hrvatice sa značajnim ulogama u tjelesnom odgoju i sportu, prve sportašice i ranijih ljeta prva profesorica. Onda ministrica sporta i članica Međunarodnog olimpijskog odbora (MOK) te prva ravnateljica Muzeja sporta.
DRAGOLJA JARNEVIĆ TV kalendar HRT-a je 12. ožujka 2025. osvježio sjećanja na jedinstvenu ženu našeg podneblja, rođene u vrijeme Napoleona, propustivši priliku da Karolinu, „Lenu“ Dragojlu Jarnević istakne i kao prvu hrvatsku sportašicu. Naime, iz vrlo obimne biografije izostala je Dragojlina zgoda iz 1843. godine iz koje povjesničari sporta na našim prostorima imaju mogućnost spoznati Dragojlu Jarnević i kao prvu hrvatsku sportašicu. Imala je 22 životna proljeća kad je savladala strmine Samoborskog gorja, ispinjući se bosonoga težom stranom na vrh planine Okić.
Velika Ilirska književnica i učiteljica Dragojla Jarnević rođena je Karlovčanka (4. 01. 1812. – 12. 03. 1875.). Trajala je diljem Europe da bi življenje skončala u rodnom gradu. Preimenovana Karolina počiva na dubovačkom groblju u Karlovcu. Spominjana je vrlo često i kao književnica, Ilirka i ambiciozna učiteljica najraznovrsnijeg interesa vrijednog spominjanja u najrazličitijim prigodama.
Hrvatski olimpijski odbor (HOO) drži planinarstvo produženom granom pokreta fizičke kulture što navodi na potrebu jačeg sveobuhvatnog uvažavanja prve sportašice u Hrvata.
IVAN MAŽURANIĆ je živio između 1814. i 1890. godine. Hrvatskim ban bio je između 1873. i 1890. Političar, književnik, pjesnik i čovjek širokog obrazovanja, poetski skladatelj reprezentativnog djela epskog spjeva „Smrt Smail age Čengića“ koje je najbolje djelo ilirizma, ali i jedno od najboljih ostvarenja dometa hrvatske književnosti uopće. Mažuranić je ep napisao u Karlovcu, 1845. godine, a godinu dana kasnije objavljen je u almanahu Iskra. Godine 1874. utemeljio je Sveučilište u Zagrebu. Istog ljeta uputio se u veliku reformu školstva uvažavajući svaku nužnost organiziranja tjelesnog odgoja u osnovnim školama.
IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ unuka bana Ivana, rođena je 1874. u Ogulinu u godini reformi svoga djeda, zacijelo je od djeda baštinila sklonost naraštajima. Rodila je šestoro djece, silno mnogo je napisala za mlade, a i sama je iskazivala naročitu sklonost tjelesnom odgoju. Franjo Bučar je književnicu nastojao aktivirati bavljenjem tjelesnog odgoja i nije krio što Ivana nije pokazala naročiti dar.
Dragojla Jarnević je prva „sportašica“ dočim je njena srodnica u književnosti Ivana Brlić Mažuranić prvom članicom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) izabrana 1937. u jednoj od godina u kojima je bila i našom prvom izglednicom za Nobelovu nagradu. Velika ljubimica oca modernog sporta u Hrvat Franje Bučara, skončala je život 1938. i danas počiva na zagrebačkom Mirogoju.
IZIDOR KRŠNJAVI (1875. – 1927.) godinu dana nakon rastanka s Ivanom Mažuranićem (1891.) promaknut je u predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu. Uvažavajući Banove reforme upušta se u dodatne reforme školstva. Graditelj je 100 crkava i isto toliko kulturnih objekata na hrvatskom prostoru. U okviru Austrougarske države nalaže da se u osnovne škole uvede svakodnevna nastava tjelesnog odgoja. U Zagrebu gradi Elipsu – srednjoškolskoj igralište, a diljem Hrvatske provodi akciju izgradnje gimnastičkih dvorana. Za putovanja Norveškom i Švedskom uočava osobitost švedskog načina gimnastike pa se odlučuje 1892. dvojicu Hrvata poslati u Stockholm na izobrazbu. Tamo je Franjo Bučar ostao naukovati sve do 1894. kada ga je Kršnjavi dozvao u Zagreb naloživši mu vođenje Tečaja za učitelje gimnastike (1894. – 1896.).
Izidor Kršnjavi ili Franjo Bučar, tko je relevantniji začetnik pokreta fizičke kulture? Dakle, Kršnjavi ili Bučar? Kako Kršnjavog od 1896. nema u moćnoj stolici predstojnika, dočim Bučar proširuje izuzetnu djelatnost u fizičkoj kulturi, reklo bi se i do svoje 80. godine, do trajnog rastanka 1946. godine.
IVANA NANETTA HIRSCHMAN rođena je u židovskoj obitelji šest mjeseci prije Franje Bučara (6. svibnja 1896.). U ime svoje znatiželje iz Donje Zeline pohodila je na sve strane, pa je tako dospjela i među polaznike Bučareva tečaja za učitelje gimnastike. Bila je jedina žena među 30-ak polaznika i prva je učiteljica tjelesnog odgoja. Djelovala je u Zagrebu, a svoje znanje je prakticirala do 1920. godine. Prva je profesorica tjelesnog odgoja koja je zagrebačkom sportu podarila mnoge hazenašice, svjetske prvakinje iz 1934. godine. U NDH ova izuzetna žena nije imala sreće budući da su je upravne strukture 8. svibnja 1943. uhapsile. Skončala je u Auschwitzu u toj nesretnoj 1943. godini.
MIROSLAV HABUNEK također je značajna osoba tjelesnog odgoja i sporta. Rođen je 1920., a u 25. proljeću svoga života osnovao je novinu koja se imala baviti tjelesnim odgojem i sportom. Nakon 9. kolovoza 1945. Hrvatskom se širio sportski list, ilustrirane sportske novine ubrzo imenom Narodni sport da bi 1962. dobile ime Sportske novosti s kojim će imenom 9. kolovoza 2025. obilježiti 80 godina izlaženja.
Miroslav Habunek također ide uz bok osoba zaslužnih za sport u Hrvata. Najprije je urednik sporta (Narodni list), zatim glavni urednik (Sportske novosti), pa utemeljitelj Sekcije sportskih novinara Jugoslavije i sportskih novinara Hrvatske (1949.). Bio je prvi predstavnik novinarstva na sastanku u Münchenu (1964.). Godine 1950. pokretač je izbora najboljih sportaša bivše države. Novinar koji je prigrlio i atletičarku Milku Babović pruživši joj priliku da postane sportska novinarka i urednica TV Zagreb, kasnije HRT-a, a dobitnica je i „Bučarove nagrade“ za životno djelo.
AIPS (International Sports Press Association) je 2024. obilježio 100 godina od svojeg utemeljenja, a hrvatski ogranak AIPS-a je 40 godina mlađa organizacija. U odnosu na Milku Babović i njeno prolaženje teorije i prakse, novijeg je datuma omasovljena „sedma sila“ sportskih novinarki između kojih valja nabrojiti one što su prolazile aktivaciju u novinama, radiju i na televiziji. Za vrijeme Milke Babović na televiziji djelovale su: Jelena Giljum, Biserka Čalić, Silvana Radun, Davorka Fuzul ... U Sportskim novostima bile su Selma Oruč-Mijatoivć, Ivana Ožbolt, Colette Hruškar, Rosanda Škrbić, Renta Beluhan ... U Vjesniku Branka Malčić, Seška Stanojlović, Romana Aibl, Radica Jurkin, Mila Horvat, Ankica Jagodar te nekoliko aktivistkinja iz sporta koje su našle dodirnu točku i s novinama, radijom i televizijom.
ZLATA (BEBA) REBERNJAK HEBEL ubraja se među svojevrsne žurnalističke raritete. U ranijoj mladosti članica je zagrebačkog Napretka, trostruka je prvakinja države u skokovima u vodu. Onda je prihvatila rukometnu igru u kojoj se u bivšoj državi vinula u red istinskih legendi rukometa, poglavito u Hrvatskoj igrajući za boje zagrebačke Lokomotive predvođenom neponovljivom Nadom Vučković-Gregiurić, navijek pamćenom „Šmucikom“.
Zlata Rebernjak bila je profesorica tjelesnog odgoja. Godine 1965. na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj proglašena je za najkorisniju natjecateljicu. Čak 64 puta igrala je za reprezentaciju. Životni je savez zaključila sa Zdravko Hebelom, zlatnim vaterpolistom 1968. na Olimpijskim igrama u Meksiku i jednim od predsjednika HOO-a, stalno vezanim za sport i problematiku tjelesnog odgoja i fizičke kulture.
Generacijama novinara i sportaša Zlata Rebernjak je likom izvan novinarstva no upućeniji znaju kako je bila i honorarna dopisnica beogradskog Sporta iz Zagreba dok je njeno dopisništvo iz Zagreba vodio izuzetni novinski, kasnije i televizijski novinar, Vladimir Anzulović-Zula.
U novinskom dijelu okušala se još jedna slavna zagrebačka sportašica – Ružica Meglaj. Bila je suradnica Sportskih novosti 1964. iz Perua s Svjetskog prvenstva za košarkašice. Izuzetno zanimljivim izvještavanjem priskrbila je pozornost i mlađih zagrebačkih košarkašica među kojima je Selma Oruč iz Tuškanca pristupila SN a onda prešla i u redakciju Večernjeg lista, zaključivši novinarsku karijeru u časopisu Doktor.
HRVATSKI ZBOR SPORTSKIH NOVINARA (HZSN) ima naročitu prošlost ponajviše jer je „udomio“ povelik broja dama koje su se laćale pera, mikrofona i televizijskog novinarstva. U prigodi Svjetskog dana žena gotovo je nužno napisati još neke posebnosti novinarstva u Hrvata. Recimo, Klara Gomboš je bila izvrsna sklizačica. U dva navrate je (za vrijeme NDH) bila i prvakinjom Zagreba. Gomboš je udajom postala Dušanović i majka je sportskog novinara Miće Dušanovića, stalno trajući u svojstvu novinarske Radio Zagreba.
MIRA ĐURIĆ i JOSIP-PEPI ĐURIĆ su Karlovčani koji su se preselili u Rijeku. Josip Đurić je bio vrlo blizak Franji Bučaru . U svojim riječkim danima obavljao je poslove za radio, a jedno vrijeme bio je i profesionalac SN. Supruga Mira držala je sportsku sklonost supruga na način što se i sama navila novinarstvom vodeći sportsku rubriku riječkog Novog lista.
HRVOJE MACANOVIĆ je prvi sportski novinar a Miroslav Habunek prvi utemeljitelj lista za tjelesni odgoj i sport. Vladimir Orešković prvi je glavni urednik koji je sportsku novinu pretvorio u dnevni list i otvorio vrata brojnim suradnicima, s početnim „vanjskim suradnikom“ dr. Žarkom Dolinnarom, glavnim urednikom koji je silno podržavao izbor sportašica i sporta na godišnjim svečanostima. Rodonačelnikom je tiražnosti budući da su SN dosezala nakladu i preko 300 tisuća brojeva. Ostavio se novinarstva 1972. u 52. godini života. U znak uvažavanja ovog izuzetnog novinara ustanovljen je Nagrada Fair play. Nažalost, godina takvog priznanja u Sportskim novostima nema iz nikome jasnih razloga.
Habunek je 1950. godine uvažio prijedlog Antuna Škrtića, jedinstvenog urednika međunarodne rubrike. Branka Loparić i Petar Šegedin prvim su izborom profesionalnih sportskih novinara 1949. članova Sekcije sportskih novinara.
HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR Dijele se nagrade u najrazličitijim kategorijama novinarstva na koji se način uveličavaju Dani hrvatskog sporta. Od 1991. godine događa se izbor za godišnju državnu Nagradu „Franjo Bučar“ i novčani uvećani prinos osobi koja je nagrađena za životno djelo. Katica Kaja Ileš (1999.), Erna Havleka- Rađenović i Đurđica Gabrilo (2015.), Jelica Pavličić-Štefančić (2014.), Milka Babović (2018.), Đurđa Fočić-Šourek (2021.) i Morana Paliković-Gruden (2024.) dame su s liste nagrađenih za životno djelo. Radica Jurkin, novinarka u Vjesniku i HOO-u gdje je utemeljila sportsku biblioteku, na listi je godišnjih nagrađenica. Državna nagrada „Franjo Bučar“ ima i posthumne nagrađenike. Osam ih je između 2002. i 2023. godine, od Krešimira Ćosića i Dražena Petrovića do Damira Šolmana.
Zlate (Beba) Rebernjak nema među nama od rujna 2023. Supruga jednog predsjednika HOO za života je bila izvan predlagača „Bučarove nagrade“ za životno djelo. Na takvu je istinu nužno skrenuti pozornost upravo u ovoj 2025. godini prihvaćanja svekolike značajnosti 80. obljetnice Sportskih novosti, dnevnika koji je 1950. obavio prvi izbor sportašica i sportaša na državnoj razini.
