EN
HR
Pročitajte tekst Antona Samovojske objavljen u Sportskim novostima 23. studenoga:Mateo Kovačić prošloga je vikenda postao prva priča HNL-a. Apsolutno razložno. Prva Kovačićeva igra u modroj majici bila je na visokoj razini. Kovačić je zapaženi debi obilježio i pogotkom. Ne bilo kakvim. Najveća je mana hrvatskih nogometaša - kako obrambenih, tako i napadača - igra glavom. Kovačić je pri svome pogotku pokazao da zna igrati glavom. Skok, lagana kretnja unatrag, hitac - sve je bilo školski.
Nezahvalno je, neoprezno i prerano, nakon prvog Kovačićevog izlaska među ‘velike dečke’ zaključiti: ‘Zvijezda je rođena’. No, unatoč tomu, slobodno se može kazati kako je Dinamov tinejdžer u prvoj službenoj utakmici naglasio da ima mnogošto što je potrebno da zvijezda bude rođena.
Mateo Kovačić u prvome je nastupu naglasio rijedak dar. Premda vrlo mlad, on je kadar prepoznati prioritete u igri. On gleda i vidi unaprijed. S tribine je mnogo lakše nego na igralištu uočiti koji je potez najbolji. Kovačić je iz kategorije igrača koja, kad tribina pomisli ‘sada bi najbolje bilo odigrati ovo’, povuče baš taj potez. Kovačić je nalik Modriću. On nije igrač odgode, već odmah traži rješenje koje jamči inicijativu.
Jedno od najvećih nogometnih pitanja svakako jest kako razvijati talent. Na putu od talenta do pravoga igrača stoje, naime, mnoge zamke i stoga je Dinamov trener Vaha Halilhodžić u pravu kada upozorava: ‘Nagledao sam se u karijeri talenata (koji nisu postali igrači, op.p)’. To je točno, ali i među talentima postoje razlike. Dinamo je u posljednjih petnaestak godina najavljivao mnoge velike talente. Poput Koretića, Gondžića, Abramovića... Svi bi pogurnuli ruku u vatru da je to ‘to’. Ali, nije bilo.
Može li Kovačiću nauditi medijska pompa kojoj je postao izložen istoga časa kad je u Maksimiru označen kao budući velikan? Halilhodžićev pristup ‘pustite dečka’ vrlo je dobar. Baš kao i Anderlechtov, koji svome najvećem talentu Lukakuu (17 godina) ne dopušta intervjue! No, nažalost, na ovome svijetu nema medija koji neće učiniti sve kako bi eksploatirao talent na obzoru. Uspjeh je i pitanje karaktera. Tko nije jak u glavi, tko ne može izdržati pritisak (bilo koje vrste), past će, bio na vrhu ili na dnu stranice.
Mateo Kovačić imao je 16 godina i 198 dana kad je debitirao u prvoj momčadi Dinama u dvoboju s Hrvatskim dragovoljcem. Je li krenuo prerano?
Matthew Briggs najmlađi je nogometaš koji je ikada zaigrao u Premiershipu. On je 2007. imao samo 16 godina i 65 dana kad je zaigrao za prvu momčad Fulhama. James Milner, današnji engleski reprezentativac, drugi je najmlađi igrač koji je osvanuo u Premiershipu. Imao je 16 godina i 309 dana kad je 2002. bio u prvoj postavi Leedsa. Theo Wallcott imao je 16 i 145 dana kad je 2005. zaigrao za Southampton, Gareth Bale imao je 16 godina i 275 dana kad je 2006. debitirao također za Southampton. Lionel Messi imao je 16 godina i 145 dana kad je prvi put ponio majicu prve momčadi Barcelone u prijateljskoj utakmici s Portom. Bojan Krkić najmlađi je igrač koji je zaigrao u Ligi prvaka. Kad se 2007. to dogodilo, imao je 17 godina i 22 dana. Toni Kroos imao je 17 godina i 268 dana kad je 2007. debitirao za Bayern.
Niti jednome od tih igrača nije nimalo naudilo što je neobično brzo uskočio u vatru seniorskoga nogometa, a niti jednome nije zasmetalo ni to što je u ranoj tinejdžerskoj dobi postao medijska zvijezda par excellence.
Život je vrlo jasan: ili jesi - ili nisi! Točno, ali tko je klasa, brzo je išao u vatru. Tko je klasa, u glavi i u nogama, nije nestao.
Kovačić ovoga časa ima rijedak privilegij što HNL nije ni Premiership, ni Primera, a ni Bundesliga. HNL je stvorena za mladoga nogometaša. Valja vjerovati da će to i budućnost potvrditi.
