24.prosinca: NAJAVA PROGLAŠENJA NAJBOLJIH

Pročitajte tekst kolege Deana Bauera, najavu proglašenja najboljih sportašica i sportaša Hrvatske u tradicionalnoj anketi Sportskih novosti:

Zamislite jednu državu i njezina sportska ostvarenja u samo jednoj kalendarskoj godini.
Dvije atletske prvakinje Europe plus još i jedno svjetsko dvoransko zlato u kraljici sporta. Jedna plivačka prvakinja Starog kontinenta. Dvoje pobjednika gimnastičkog Svjetskog kupa i jedno peto mjesto na SP-u. Rukometaši drugi u Europi, a vaterpolisti prvi na kontinentu. Na Zimskim olimpijskim igrama tri medalje, dva srebra i bronca. Alpsko skijanje i biatlon. Jedan tenisač među 20 na svijetu, a nogometna vrsta 10. na planetu. Veslački četverac svjetski prvak, europski doprvak i ukupni pobjednici Svjetskog kupa... Pogledajte samo raspon različitosti tih sportova. Od zimskih do ljetnih. Kolajne u sva tri osnovna sporta (atletika, gimnastika, plivanje).
Biste li za takvu državu rekli da je planetarna velesila? Da su navedeni rezultati plod silovitih ulaganja? Da imaju temelj od nekoliko desetaka milijuna stanovnika?
Ta država je - Hrvatska! Jedva četiri i pol milijuna ljudi. To je polovica Londona i Moskve. Visina financijskih ulaganja u sport na godišnjoj je nacionalnoj razini negdje u razini proračuna Tirane. Olimpijski pripremni centar ta država, naša domovina, nema. Još uvijek nema. Dapače, reprezentacije nam se pripremaju u inozemstvu, a pojedine nam sportaše “otimaju” druge države. Ne treba ih kriviti. Ni te države, još manje sportaše.
Pa ipak, svemu usprkos, sportaši i sportašice iz te malene i novčano gledano ne baš bogate države zadivljuju svijet. Pače, možda i više zadivljuju svijet nego nas same koji smo prije skloni relativiziranju i omalovažavanju svega i svačega, nadmetanju u pronalaženju samo crnila, možda i zbog s godinama izgubljenog sustava vrednovanja. Sustava vrijednosti u društvu.
Kada nam je teško, kada nam je dosta uhićenih premijera, prevarenih radnika, osiromašenog seljaka i opustošenog gospodarstva - pogledajte sport. Hrvatski sport i hrvatske sportaše. Oni će vam izmamiti osmijeh na lice, vratiti ponos, darivati ponekad i zaboravljene osjećaje sreće i zadovoljstva. Možda je doista vrijeme da se prestanemo diviti imaginarnim junacima turskih TV novela, u njima tražiti idole. Kada tu, pokraj nas, žive, treniraju, trče, skaču, nadmeću se istinske svjetske zvijezde. Naše zvijezde.
Uistinu, nije floskula, ali sport je jedina djelatnost u kojoj smo planetarno uspješni, prepoznatljivi, veličanstveni. Jedina djelatnost u kojoj se Hrvatska nema čega stidjeti, štoviše. Ne samo minulih 12 mjeseci već i svih 19 godina naše samostalnosti. Sve to vrijeme, pa tako i prošle godine, uz čast dužnu iznimkama, ali kazališne nam trupe ne nastupaju baš svako malo u Metropolitanu. Niti slikari u Tate galeriji. Imamo najveću plantažu jabuka na svijetu, ali ih svejedno uvozimo. Nekad smo bili jaki u brodogradnji, ali smo i to uspjeli “sprčkati”. Nikad nismo imali, a nekako nam se čini da jako dugo i nećemo dobitnika Nobela za ekonomiju. Budimo samokritični pa recimo i da medijska scena nažalost načelno nije ružičasta. Pače, dobar je dio uronio u žuto. To je prevladavajuća boja. Ništa čudno kada se danas novinarstvom bave i manekenke, bez želje za podcjenjivanjem manekenstva.
A sportaši... E, pa oni blistaju u sportskim hramovima Londona, Barcelone, Rima, New Yorka, Hamburga...
Možda toga nismo svjesni, ali za razliku od nas samih, svijet nam se divi. I gleda u čudu i s poštovanjem prema hrvatskom sportašu. Stoga jer je doista malo, jako malo država koje su toliko teritorijalno sićušne, s toliko malo stanovnika, a s toliko raznovrsnom lepezom uspješnosti u sportu. Svijet je to odavno spoznao, prihvatio i aplaudira.
Stigao je konačno trenutak da to učinimo i mi sami. Ne samo na dodjeli nagrada SN-a najboljima od najboljih u hrvatskom sportu godine na izmaku. Ne samo tada. Neka ovo, ali i konačno, bude početak.