EN
HR
Prvim susretima 1. kola, koje su odigrane u petak poslijepodne, odnosno kasno navečer u Rijeci i Zagrebu, počelo je 35. državno prvenstvo najtrofejnijeg momčadskog loptačkog sporta u Hrvata, piše Dean Bauer, Sportske novosti.
Prvenstvo koje je po mnogočemu intrigantno, drukčije od prijašnjih sezona, s nikad većom pokrivenošću TV prijenosima, ali i nikad brojnijim povratcima hrvatskih igrača iz inozemstva u domaće klubove. Dakako, to je i nakon 17 godina u kojima je, ruku na srce, prevladalo regionalno nadmetanje s klubovima iz okružja, konačno povratak korijenima. U cijelosti i samo - naše natjecanje! Ono osobito bitno, kvaliteta je ostala na vrhunskoj razini. Idemo redom.
Ono što bitno obilježava ovosezonsko državno prvenstvo, a jasno je vidljivo iz sastava momčadi, jest podatak da nakon najmanje deset godina, nemjerljivo je veći broj hrvatskih igrača koji su se vratili u domaće klubove od onih koji su sreću krenuli potražiti negdje izvan hrvatskih bazena. Iz naših je klubova ljetos otišlo tek sedam igrača, ali od toga su samo dva reprezentativci - Rino Burić iz Jug Adriatic osiguranja u Pro Recco te Marino Čagalj iz Jadrana u Trieste. Ostalo su odlasci u klubove u Sloveniji, Litvi, Rumunjskoj, Španjolskoj, ali na Tenerife ili u talijansku 2. ligu.
Istodobno, u naše klubove iz inozemstva vratilo se 12 igrača! I to, klasna imena poput Luka Lončara, Andre Bušlje, ali i Duje Živkovića, Davida Babića, Luke Bajića, braće Antonija i Ivana Vukojevića. Klubove iz kojih su došli također ne treba predstavljati - Olympiacos, Palermo, Spandau 04, Vasas...
Što to govori? Očito da naši klubovi ipak još uvijek, s jedne strane, dobro plaćaju, a uz to nude mogućnost nadmetanja u vrhunskoj ligi, te time napredovanja. Za sportaša je to vrlo bitna stavka.
Još jedan zanimljiv podatak je medijska, točnije televizijska, "pokrivenost" Prvenstva Hrvatske. Utakmice će, naime, prenositi, a tako je već počelo u petak - SPTV ili Sportska televizija, zatim i HVS TV (YouTube kanal HVS-a), ali i ZonaSport TV, koja se prati na Telemachu, od listopada u A1 paketu. Minimalno će se po kolu prenositi jedna, najčešće dvije utakmice, ali bit će rundi i s po tri prijenosa. Takvo što se još u hrvatskom vaterpolu nije događalo. Kada tomu pridodamo HTV koji će se, prvenstva glede, sigurno uključiti u finalnoj seriji, tada dobivamo i novi rekord.
Ono najbitnije, kvaliteta je ostala zajamčeno visoka. Za razliku od prošle sezone kada smo imali jedan klub u Ligi prvaka, sada ćemo imati dva (Jadran i Mladost). Sigurno imamo u Eurokupu i jednog (Jug Adriatic osiguranje), ali s velikom vjerojatnošću za još jednim (Solaris). Za naslov prvaka Hrvatske će se nadmetati, čak bismo naveli i ravnopravno, tri kluba što je idealna formula koja jamči zanimljivost. Jadran brani naslov, tri su godine u Hrvatskoj nedodirljivi. Neznatno izmijenjenog sastava, s jednim velikim imenom pojačanja u liku Mađara Toni Nemet, koji je stigao iz prvaka Europe, Ferencvarosa. Ono pravo pojačanje bi zapravo trebalo uslijediti pred kraj ove, početkom sljedeće godine kada se nakon ljetošnje operacije ramena vrati kapetan, Jerko Marinić Kragić.
Prvi izazivač prvaka je Mladost, klub koji će sljedeće godine proslaviti jubilej, 80 ljeta od utemeljenja, i koji je na prošlosezonsku momčad pridodao još nekoliko osvježenja i pojačanja. Od iskusnog Lončara, preko riječkih mladih dragulja, centra Tončinića i vratara Čubranića, pa do ruskog pojačanja, ljevaka Nagaeva. Momčad s tri centra, dvojicom ljevaka, ravnotežom u vanjskoj liniji, sa sjajnim čuvarima mreže... I da, jedna od ključnih stavki. Na klupu se vratio najtrofejniji trener ovog kluba u 21. stoljeću, Zoran Bajić. Isti onaj strateg koji je trofeje skupljao sa Žapcima, ali i koji je s reprezentacijom do 19 prošle godine bio prvak Europe, a ove godine s momčadi do 20 na SP brončani. Nije to baš slučajnost.
Nikako ne valja zapostaviti jugaše. Grušku filharmoniju vodi maestro Vjeko Kobešćak. Taj je, pak, najtrofejniji trener u stogodišnjoj povijesti Juga, a ima sada uz stare lisce Jokovića i Bušlju, ali i već dokazane Popadića, Žuvelu i Kržića, kolosalnu plejadu golobradih mladića (Šušić, Pavlić, Jerković, pa i Burđelez, Mozara...), koji su, po skromnom mišljenju, budućnost hrvatskog reprezentativnog vaterpola. Hm, neki su već i možda sadašnjost. U svakom slučaju, do boli su nadareni, a uz ovakvog trenera i starije suigrače, jugaši su kadri učiniti svašta. Svašta velikog.
Drugi ešalon kvalitete, vojničkim rječnikom ispisano, čine Solaris i Primorje EB. Šibenčani su ciljano sačuvali jezgru domaćih igrača (Bulat, Koprčina, Vlahović, R. Akrap, Pelicarić, T. Šparada), doveli jako zanimljive igrače tipa Luke Bajića iz Palerma ili ljevaka Davida Mijića iz Vasasa. Dobri vratari, nešto braniča... na Sunčanima bi se mogli mnogi "opeći".
Primorje EB je izgubilo puno ljetos, svoje gotovo pa ponajbolje mlade, ali opet, doveli su braću Vukojević, pa prekaljenog Slovaka Semana (38), te srpskog reprezentativca koji je nekoć bio i hrvatski. Taj će (Marko Radulović, jer o njemu je riječ) u matičnom klubu pokušati pronaći sebe nakon previše lutanja u samo 24 godine. Međutim, ono najviše što ide na ruku Riječana je vrsnost njihovog trenera, Igor Hinić. Dokazao se i prijašnjih 3-4 godina kao odličan strateg koji je uvijek od mlade momčadi, s nevelikim proračunom, prebacivao sva očekivanja. I stvarao igrače! Ne bismo tu baš posve izostavili, kvalitete glede, ni splitski Mornar.
Realno, pak, najveća uzbuđenja će ipak slijediti nakon stanke, već nakon 5. kola, a poradi EP u siječnju 2026. Tada će i slijediti prvi prvenstveni obračuni najjačeg terceta. Vjerujemo da je pred nama još jedna sezona koja nas neće razočarati, a hrvatskom vaterpolu samo dodatni boljitak priskrbiti.
Izvor: SN Foto: Nikola Vilić/Cropix
