Jana napokon može živjeti sportski, dok Roko bira teži put jer uživa u desetoboju

HRVATSKI SPORTSKI DRAGULJI:Uspješno preplivati put od juniorskih do seniorskih voda u sportu je uvijek poseban izazov, iznimno zahtjevan zadatak. Taj zadatak sada čeka dvoje naših svjetskih juniorskih prvaka, naših atletskih dragulja, Janu Koščak (19) i Roka Farkaša (20) – piše Vedran Božičević, Sportske novosti.

Točnije, Roko je već napravio prvi korak, odradio je prvu seniorsku godinu, dok Jana službeno postaje seniorka s prvim danom sljedeće godine. Jana se prošle godine u Limi popela na svjetski tron u sedmoboju, dok je Roko, inače također višebojac, isto napravio u svojoj "rezervnoj" disciplini - skoku u dalj. U netom završenoj sezoni Jana je u finskom Tampereu svjetskoj kruni dodala i europsku, izjednačivši osobni i hrvatski rekord (6293), dok je Roko na Europskom U-23 prvenstvu u Bergenu zadobio ozljedu koljena i morao se povući nakon sedam disciplina desetoboja, u trenutku kad je bio u vodstvu. Prije toga je i on postavio hrvatski rekord (7841), dok je u završnici sezone nastupio i u skoku u dalj na seniorskom Svjetskom prvenstvu u Tokiju, te završio kvalifikacije na 18. mjestu (7,92).

Oboje su članovi varaždinske Slobode, oboje treniraju kod Patrika Koščaka, ujedno i Janina oca, s kojim smo razgovarali o okončanoj sezoni i onome što talentirani dvojac čeka u idućoj godini.
- Oni su zadovoljni ovom sezonom, i ja sam kao trener, iako sam mislio sam da će neke stvari biti mrvicu bolje. Ali neke situacije na koje se ne može utjecati, poput Janinog završetka škole, mature, upisa na fakultet, pa Rokove nesretne ozljede u Norveškoj, odmaknule su ih od još boljih rezultata. Na kraju to možda nije bilo ono o čemu smo razgovarali na početku sezone, ali tu smo negdje, zadovoljni smo, idemo prema naprijed. Rušili su rekorde, ali da, ipak mislim da je moglo biti malo, malo, bolje.

I ove riječi zapravo potvrđuju koliki su perfekcionisti i Patrik i njegovi učenici.
- Da sam neobjektivan, rekao bih da je moglo biti puno, puno bolje. S obzirom na njihove mogućnosti, s obzirom na njihove kapacitete, s obzirom na slobodan prostor u razvoju koji imaju... Međutim, treba sve okolnosti uzeti u obzir. Odradili su odličan posao u 2025. i idemo korak dalje u 2026.

Jana je prošle godine, unatoč svjetskoj kruni, imala puno pehova i problema s ozljedama i nije ni u jednom sedmoboju uspjela prijeći granicu od 6000 bodova. Zato bi ovaj povratak na 6293 i izjednačenje rekorda ipak trebali biti razlozi za optimizam.
- Opet se vraćam na te ozljede, na sve što je proživljavala, ali i na činjenicu da nije mogla živjeti sportski. Ne može se očekivati od cure da napravi 6500 bodova ako se ujutro diže u 6 sati, u 7 je u školi, sjedi tamo do 2 popodne, već u pola 3 je na stadionu, radi trening i tek navečer dođe doma i prvi put nešto normalno pojede. Nakon toga se malo odmori, pa počinje učenje do pola noći ili jedan ujutro i tako u krug. Pripisat ću ovogodišnjih 6300 bodova njezinom lijepom sportskom životu od 24. svibnja kad je završila nastava, pa do EP-a u Finskoj. Tad je živjela onako kako trebaju živjeti sportaši i to vam je taj rezultat. Neću ni govoriti koliko je ona sad motivirana i kako to lijepo izgleda kad trenira onako kao sportaš treba raditi i živjeti. I Roko će polako krenuti tim putem s obzirom na neke smanjene obaveze na fakultetu.

Iako formalno u Hrvatskoj i Europi postoji kategorija mlađih seniora (U-23), Svjetska atletska federacija je ne priznaje, a slično razmišlja i Patrik.
- Mlađe seniore uopće ne doživljavamo kao neku kategoriju. To jednostavno preskačemo i Jana ulazi u seniorske vode. Ovim načinom treninga koji sada radi i rezultatima koje je pokazala da može ostvariti u nekim disciplinama koje joj možda prije nisu bile jača strana, u jako je lijepoj poziciji da već na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Poljskoj ostvari kvalitetan rezultat. Neću reći da bi to mogla biti medalja, ali potajno se i tome nadamo.

Na čemu će biti naglasak u nadolazećem razdoblju, tijekom skorašnjih priprema u Južnoafričkoj Republici i dalje?
- Stavljamo dosta fokusa na bacanje kugle i koplja. Koplje je trebalo biti puno bolje odrađeno u Finskoj, međutim Jana još nema tu standardnost koju bi trebala imati jedna višebojka, da svako natjecanje može baciti 47-48 metara i više. To je napravila na zagrijavanju, pa na natjecanju nije prošlo. Vidjeli ste kako se razvila na 800 metara, sjajan rezultat je istrčala (2:14.56, op. a.), ali kad je završila utrka, odmah sam joj rekao "vrijediš za 2:10". Ono što moramo malo više ustabiliti je skok u dalj, jer tu se na posljednjim natjecanjima pokazalo da postoje problemi sa zaletom. To je višeboj, imate samo tri skoka imate i to stvarno mora biti dobro "uštelano".

Što se Roka tiče, nije sve ispalo prema očekivanjima jer priželjkivali su borbu za medalju na EP-u U-23.
- Kad smo bili u Austriji, kad je trebao ispuniti normu za EP, dogodio mu kiks u skoku s motkom, pa je bio prisiljen ići na novo natjecanje u Budimpeštu gdje je odradio sjajan rezultat. Međutim, bilo je prekratko vrijeme za oporavak do EP-a i dogodila mu se ozljeda. Onda mu se otvorila prilika za nastup na seniorskom SP-u, ali ljudi ne znaju da on poslije Norveške mjesec dana nije apsolutno ništa mogao raditi što se skokova tiče, jer je u pitanju bila odrazna lijeva noga. I takav je došao u Tokio i skočio 7,92, čime sam prezadovoljan. Falilo mu je samo šest centimetara do finala, šteta zbog toga. Da je bio zdrav, sigurno bi bio finalist.

Uvijek se nameće pitanje namjeravaju li malo veći fokus staviti na skok u dalj da se vidi koliko Roko stvarno može, jer riječ je o dečku koji je lani na juniorskom SP-u skočio 8,15 m?
- To nije pitanje za trenera, jer vi morate poštivati afinitete sportaša, a Roko od desetoboja zasad neće odustati. A u takvoj situaciji si ne možemo priuštiti da se više posveti dalju jer je u nekim disciplinama desetoboja jako deficitaran, konkretno u motki, te bacanju diska i koplja, i na tome moramo raditi. On radi dalj kao i sve druge discipline, ali do daljnjeg se neće na to fokusirati. Bavit će se daljem uz desetoboj, kao što to radi i Simon Ehammer. Jednostavnije bi mu bilo u dalju, ali čovjek hoće desetoboj. Voli to, uživa u tome.

Mogu li se te njegove deficitarne discipline dovesti do razine da bude konkurentan za vrh i u desetoboju?
- Nakon šest disciplina Roko je na seniorskom SP-u ili olimpijskim igrama među prvom trojicom, četvoricom. Ali, ima te discipline koje ga izbace iz igre. Govorimo o motki u kojoj je stvarno loš, ali napreduje iz godine u godine. Trenutno je na 4,50-4,60, a kad bude skakao 5 metara, a nema razloga da ne bude tako kroz godinu ili dvije, bit će konkurentan na velikim natjecanjima. Muči ga i bacanje diska za koje je antropometrijski predodređen, pa on i izgleda kao bacač diska! To je čovjek koji mora bacati 45-50 metara, što inače i baca na treningu. Ali opet se vraćamo na to da višebojci imaju samo tri pokušaja i tu stvarno moraš biti standardan i spreman, a on to još nije. No, popravit ćemo to.

 Izvor: SN Foto:  Beautiful Sports/Ulf Schiller/Profimedia, Ben Stansall/AFP