EN
HR
Vaterpolski i rukometni Zagreb, ali doslovno i cijela sportska Hrvatska, te akademska zajednica kineziološke struke, oprostila se u petak od ovog tjedna preminulog velikana svekolikog našeg sporta, prof. dr. Zlatka Šimenca.
Bio je to oproštaj od olimpijca, višestrukog vaterpolskog prvaka države i Europe, člana najtrofejnije momčadi vaterpolista Mladosti u povijesti sastava s 4 naslova prvaka Europe, reprezentativca u čak dva sporta (vaterpolu i rukometu), te sveučilišnog profesora.
Komemoracija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ispunila je veliku konferencijsku dvoranu/predavaonicu. Na mjestu gdje je profesor Šimenc desetljećima predavao, prenosio neupitno veliko znanje, iskustvo, a nadasve ljubav prema sportu nebrojenim naraštajima kineziologa, danas poznatih trenera, stručnjaka.
Na komemoraciju je došla dakako cijela momčad pokojnikove najveće sportske ljubavi, vaterpolisti Mladosti s trenerom Zoranom Bajićem i direktorom Petrom Muslimom. Iz Dubrovnika je stigao Ognjen Kržić, sportski direktor, kao i Vjeko Kobešćak, trener Jug Adriatic osiguranja. Iz Splita je potegao dvostruki olimpijski pobjednik, legendarni Deni Lušić, kao i prof. Neven Kovačević, bivši hrvatski vaterpolski izbornik. Došao je i Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a; Josip Pavić, državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta; Tomislav Paškvalin, savjetnik predsjednika Republike. Bio je ondje i Željko Klarić, umirovljeni, a sigurno naš najbolji vaterpolski sudac svih vremena...
- Uspjeti dosegnuti vrhunsku razinu u čak dva sporta mogu samo rijetki. To je bio naš profesor Šimenc. Njegov život i djelo, nadvisili su i samu akademsku zajednicu. Ostaje nam samo trajna zahvalnost za sve što je učinio - rekao je prof. dr. Tomislav Rupčić, dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.
Dr, Igor Grujić s istog fakulteta naglasio je između ostalo ostalog.
- Njegova ocjena studentima bi uvijek počinjala s dobar. Jer, svi koji dođu na fakultet su sigurno dobri, a kasnije se tek isprofiliraju bolji i najbolji.
Ispred HAVK Mladosti pismo spriječenog u dolasku predsjednika dr. Mladena Miškulina pročitao je Luka Jakovčev, direktor marketinga u Mladosti.
- Ćos Šimenc je bio čovjek od malo riječi, ali svaka je imala težinu. Njegov blagi osmijeh bio je dovoljan da ti kaže da je sve u redu, da si na pravom putu. Učio nas je da se prave pobjede ne slave samo na postoljima, već u onim malim, svakodnevnim trenucima kada biramo biti bolji ljudi – između ostalog je zapisao predsjednik Žabaca.
Ispred Hrvatskog rukometnog saveza se od profesora Šimenca oprostila dr. Lidija Bojić Čačić, dok je Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a spomenuo.
- Ćos je živio u doba kad nije bila primarna sportska infrastruktura, već sam sport. Nije dostatno danas samo reći neka mu je laka zemlja, već treba učiniti sve da uspomena na njega živi kroz njegova postignuća.
Nadahnutim riječima su govorili i Tomislav Paškvalin, kao i književnik, kazališni komediograf Matko Elezović.
Zahvalu za svako izgovoreno slovo svima, na kraju je komemoracije podario veliki sin velikog oca, Dubravko Dudo Šimenc.
- Naš je tata bio velika faca, kako moja sestra Iva kaže, njuška. On je za mene bio moja snaga, kad je bilo najteže moja potpora.
Mladostaška legenda, vaterpolski i rukometni reprezentativac, osvajač olimpijskog srebra u Tokiju 1964. i četverostruki prvak Europe sa Žapcima, pokopan je u petak, 20. ožujka, zadnjeg dana zime na zagrebačkom groblju Mirogoj.
HOO/ Dražen Brajdić
