EN
HR
I puno je teži od odluke koja ga čeka sljedećeg ljeta. Ti trenuci ne zaslužuju tugu, nego samo ispunjenost ponosom piše Robet Matteoni, Sportske novosti.
Gledali smo to nebrojeno puta, a krenulo je još 2012. u Poljskoj na Euru. Bio je već španer svjetskog odjeka. I tamo je, nakon sjajne partije protiv ondašnjeg svjetskog i europskog prvaka, koji će kontinentalni naslov obraniti zahvaljujući i toj s(p)retnoj pobjedi nad Vatrenima, više slavnih likova Španjolske zatražilo njegov dres. Znalo se da postaje nova zvijezda Real Madrida, iako je vjerojatno malo tko tada naslućivao da će u 13 idućih godina postati globalna zvijezda. Respekt Ramosa, Inieste i drugih vedeta dao je naslutiti kako ga oni prepoznaju kao posebnog.
Te je večeri Luka Modrić, tužan gotovo kao i četiri godine prije u bečkoj drami s Turcima, dao Španjolcima svoja tri dresa. Posebno je bio dirnut prilaskom i zagrljajem Andresa Inieste. Velikan nogometne igre će i nakon brojnih El Clásica, bez imalo tereta taštine, kazati: "Luka je sigurno najbolji veznjak proteklih 20 godina nogometne povijesti."
Uz bok Messiju i Ronaldu
Kako je već prije 2–3 godine započelo kolektivno odavanje počasti Modrićevu remek-djelu karijere, kapetan Hrvatske uživao je fantastičan status. Na ovom SP-u, kada je napokon došao onaj najteži trenutak za njega, a to je zaključenje vatrene karijere, svjetski su mediji, analitičari, navijači u istoj rečenici stalno vezivali priče o rivalitetima Lea Messija, Cristiana Ronalda i Modrića. Tako ga svijet doživljava, igračem čiji je utjecaj na globalne nogometne odnose bio na tragu tih velikana.
Zato nije bilo čudno da su svi ovaj dvoboj tretirali trenutkom za vječnost i povijesnim raspletom reprezentativne karijere za dva giganta nogometa kao što su Modrić i Ronaldo. Zato nije bilo čudno što je onaj poraženi u općim reakcijama izazivao najviše emocija. I zbog čega su, po tko zna koji put, suparnici "stajali" u redu da ga zagrle, iskažu respekt i zahvale za sve što je učinio.
Kad je 2018. svijet i konkretno odao priznanje Luki Modriću, dodijelivši mu Zlatnu loptu, oni su mu dodatno osnažili globalni status time što su njega odabrali za onoga koji će prekinuti desetljetnu diktaturu (rivalitet) Messija i Ronalda.
Sjećamo se kao jučer njegova stava kada je s knedlom u grlu odavao emocije tog neponovljivog trenutka...
- Uspjesi s Real Madridom velikog su utjecaja na snažan odjek igre nekog igrača. No, za takvu čast dobivanja Zlatne lopte odlučna je bila fantastična reprezentacija koja je u Rusiji došla do finala. Zato posebno zahvaljujem svojim suigračima iz reprezentacije i stožeru.
Modrić i Hrvatska, Vatreni i Modrić. Dva desetljeća, 202 utakmice, tri medalje, usponi i padovi, ali i konačan doseg članstva u klubu "velikih". Vatrenih i Modrića...
Kad je nakon Zlatne lopte SP-a dobio i Zlatnu loptu France Footballa, kazali smo Modriću da bi bio grijeh da veličanstvenost svoje karijere ne podijeli s navijačima. Teško je prihvatio obvezu da se "otvori", ali bio je svjestan, više nije samo hrvatski igrač. Modrić je postao igrač svijeta, svačiji onima koji vole igru, nadigravanje, fair-play, suptilne poteze i eleganciju koju je brendirao jedinstvenim dodavanjem vanjskim dijelom noge. Modrićeva "vanjska"...
Dok smo slušali njegovu priču, pomišljali smo kako će to biti sjajno štivo za zaključenje njegove karijere. Možda još godinu aktivno, možda još godinu s reprezentacijom. Kakve li zablude. Za tada 33-godišnjeg Modrića zapravo je započeo najuspješniji dio karijere, rekordi osvajanja trofeja, status legende u Realu, priznanje svih suparnika i ovacije njihovih navijača, i opet Hrvatska. Tko je mogao pomisliti da će nakon srebrne 2018. uslijediti brončana 2022.? Snaga velikih jest upravo u tome da se ponavljaju u dosezima, što je i najteže. Zato jesu veliki...
Luka Modrić, koliko god mu bilo tlaka, morat će ispričati i storiju o proteklih osam godina. Jer to je u odnosu na prvi okvir autobiografije praktično još jedna karijera. I to kakva!
Za dva mjeseca navršit će 41 godinu. Iako trči još na visokim razinama, iako igra na još višim, priroda neumitno čini svoje. Ona je prema Modriću bila i više nego darežljiva, pružila mu je mogućnost da bude među rijetkim velikanima koji su i u petom desetljeću bili veliki. Toliko veliki da ga u velikom klubu kao što je Milan svakodnevno pritišću da odigra još jednu sezonu i pomogne novom kursu s trenerom Amorimom. Koji nije trebao gledati njegovu prezentaciju protiv sunarodnjaka da bi shvatio koliko mu Modrić može biti značajan u ambiciji vraćanja Milana na visoke razine. Amorim je to Modriću kazao i nakon utakmice s Englezima, da ga želi i treba, a to je bila i među slabijim Modrićevim prezentacijama u vatrenom dresu. Nakon Portugala ta će želja biti još jača...
Kraj Modrićeve reprezentativne karijere
Grozio se toga dana kada će trebati obznaniti kraj reprezentativne priče. Njemu će kraj aktivne karijere, najvjerojatnije u lipnju 2027., biti manji stres, neusporediv s težinom zaključenja 20 godina strastvene mu ere igranja za Hrvatsku. Nogometnu i inu. Jer to nije bio posao, to je bio stalni vrtlog emocija, u kojem su pozitivne struje uvijek bile dominantne nad negativnima.
Nažalost, taj trenutak je stigao. Ti trenuci ne zaslužuju tugu, nego samo ispunjenost ponosom. Kao što je na zaključenju jedinstvene Realove priče, uz uplakane predsjednika, suigrače, trenere, novinare i navijače Reala, poručio prije godinu dana:
- Ne plačite što je završila, radujte se što se dogodila!
Izvor: SN Foto: C. Burston / AFP, B. Kovačev / CROPIX
