Mijenjaju se pravila, sportska oprema, tehnologija, atlete su brži, viši i jači, samo su sustavi natjecanja jednaki još od Spartakova doba, primijetio je Leandro Shara, čileanski novinar i matematičar čije je izlaganje izazvalo veliku pozornost
posljednjeg dana 77. kongresa AIPS-a, Međunarodnog udruženja sportskih novinara, održanog u Bakuu od 27. do 30. travnja.
Shara je osnivač i predsjednik tvrtke MatchVision, jedine u svijetu koja se bavi sustavima natjecanja, a u prijestolnici Azerbajdžana održao je video-prezentaciju svog patentiranog sustava za, primjerice, Svjetsko prvenstvo u nogometu sa 36 momčadi, čemu teži Sepp Blatter ili pošteniji sustav za postojeći Platinijev Euro sa 24 momčadi.
Glavna razlika je u što kod Share nema natjecanja po skupinama, nego su momčadi smještene u 'potove' (jakosne ili geografske, već prema dogovoru) i svi rezultati prvog kruga računaju se za ukupnu ljestvicu na osnovu koje se onda dobivaju parovi za razigravanje od šesnaestine ili osmine finala, slično kosturima u doigravanju NBA lige ili u ždrijebu teniskih turnira.
Za SP od 36 momčadi bila bi tri 'pota' od po 12 reprezentacija i svaka bi odigrala po jedan dvoboj s momčadi iz svakog pota. Nakon ta tri kola prve faze, u kojem bi se odigrao jednak broj odigranih utakmica kao i po dosadašnjem načinu, najboljih 16 momčadi prema bodovima, gol-razlici, većem broju postignutih pogodaka i relativnim bodovima u slučaju izjednačenosti po prva tra kriterija ušle bi u drugi krug koji bi se nastavio prema nokaut-sustavu i to tako da prvi igra protiv 16., drugi protiv 15., treći protiv 14. i tako dalje, prvi bi išao na drugoga tek u finalu.
- Ovaj sustav sprečava da netko u zadnjem kolu bude siguran za plasman i igra s kombiniranim kadrom, s pola snage ili špekulira kojeg bi suparnika htio u drugom krugu pa namjerno izgubi. Bilo je takvih primjera na najvećim nogometnim, košarkaškim i rukometnim prvenstvima, a najveći skandal zbio se na badmintonskom turniru na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu. Moj, pak, sustav omogućuje da svi igraju protiv svih, nema skupina smrti ili lakih skupina, u zadnjem kolu oni s dvije pobjede žele treću jer im ona donosi višlje mjesto za nokaut-sustav, a oni bez bodova vrebaju iznenađenje jer pobjedom mogu dohvatiti 14, 15. ili 16. mjesto. Na taj način se mogućnost špekulacija smanjuje sa 50% kolika je u današnjem sustavu na SP-ima na samo 5,6 %, objašnjava Shara, koji se sustavima natjecanja bavi gotovo cijeli život, a profesionalno zadnjih 10-ak godina. Primjerice, osmislio je zadnje kvalifikacije za SP u Sjeverno i Srednjoameričkj zoni, nogometni Kup Čilea i brojne manje turnire u Južnoj Americi (košarka, futsal, šah, tenis...).
Sustav 'potova' umjesto skupina bio bi idealan i za ostale momčadske sportove, ne samo nogomet, pridonio bi borbi protiv namještanja rezultata, a istodobno bi osigurao da se u prvom krugu sastanu jaki s najjačima bez straha od ispadanja.
Shara je dao i primjer kako bi izgledala 'kola' : u prvom bi se, primjerice, sastajale momčadi iz 'pota' A međusobno, te B protiv C. U drugom C međusobno, a B protiv A, a u trećem B međusobno, a C protiv A. Dakako, može i obrnuti redoslijed...
- Sustav s 'potovima' daje rješenje za turnire s 12, 16, 18, 20, 24, 30, 36, 40 ili više momčadi ili sportaša. Kako je svaka utakmica važna i stimulira pobjednika povećava se zanimanje javnosti, gledatelja na tribinama, pred tv-ekranima, posljedično i medija, sponzora, a sportašima se ne događa da nakon jednog ili dva poraza više nemaju izgleda za prolaz. Takvo poštenije i ravnopravnije natjecanje u interesu je svima, poručio je Shara.
Piše: Nikola Lipovac