Umro je Vilko Luncer

U Zagrebu je u 81. godini umro Vilko Luncer.
U srijedu ujutro, čineći to temeljito i nepretenciozno kao toliko puta dok se spremao na sastanak kolegija Sportskih novosti, uistinu legendarni Vilko Luncer spremio se za odlazak u vječnost. I otišao. Tiho, bez slova, onako kako odlaze velemajstori riječi izrečenih ili napisanih. Oni iza kojih doista ostaju djela. U Vilkovu primjeru razmještena memorijom generacija odanih čitatelja te u nebrojenim kompletima našeg lista stisnutim od nelistanja, ali uvijek dostupnih svima kojima je stalo do sportske prošlosti. I do stila kojim je dominirala rečenica senzacionalne čistoće, dinamike, ljepote. Tako jednostavna i tako nenadmašna. Najčešće posvećena atletici, skijanju, plivanju, gimnastici. Individualnim granama, u kojima se akter natječe i sam sa sobom, što je Vilko fenomenalno opisivao potican objektivnošću stručnjaka, strašću navijača i pronicljivošću psihologa. Da se ne spominju suptilne analize društveno-sportskih zbivanja, u kojima je sve počinjalo i završavalo Čovjekom.

Vilko Luncer rođen je 6. lipnja 1933. u Zagrebu. Sportskim novinarstvom bavio se već od 1951. Stalni je član postave Narodnog sporta od 1. prosinca 1954. Snagom talenta i nalogom potreba iskušao se u svim žurnalističkim formama, kao izvjestitelj i reporter, komentator i urednik. Zamjenik glavnog urednika od 1963. do 1975. Direktor OOUR-a Izdavačke djelatnosti i pomoćnik glavnog direktora Vjesnikove kuće od 1975. do 1984. kada dužnost glavnog urednika SN preuzima od Zvone Mornara, velikana slične karizmatičnosti i uspješnosti. Kakav je bio i nasljednik Darko Tironi.
Luncer je izvještavao s ljetnih olimpijskih igara u Meksiku te Münchenu. Također i sa zimskih u Sapporu, Innsbrucku, Lake Placidu, Sarajevu, Calgaryju. Mnogo puta odlikovan i nagrađivan, pa i Nagradom za životno djelo 1978. Šef press-službe na Europskom atletskom prvenstvu u Splitu 1991. Cijelo vrijeme i vrlo aktivan gospodarsko-politički djelatnik jasnih stavova i poštenih namjera.
Na čelu SN do 1991. Formalno. Neformalno je zauvijek bio i ostao dijelom obitelji ovog lista, fenomena poznatih i priznatih specifičnosti. Zapamćen kao perfekcionist, kome nije teško konzultirati sve članove lektorske službe piše li se "ponovo" ili "ponovno", mentor koji je imao što savjetovati mladima, koji su u njemu gledali asa vrijednog poštovanja, tretirali ga uzorom te slijedili razvijajući vlastite osobine, u čemu ih je iskreno podupirao.
I sam je bio sportaš, amaterski trkač na srednjim i dugim prugama. Neusporedivo, pak, važniji kao atletski trener. Njegova najbolja učenica bila je Olga Šikovec, nezaboravna slovenska šampionka kratkih dionica, koja je osvojila dvadesetak prvih mjesta na prvenstvima Jugoslavije i Balkana. Sportska suradnja prerasla je u osobnu, Olga i Vilko postali su bračni partneri i dobili sina Bojana, biznismena međunarodnog formata, koji im je dao obožavanu unučad Marca, Juliju, Emmu i Liora.
Danas duboko tuguju za djedom, ocem, suprugom. Mi u redakciji za urednikom i kolegom, koji je utirao putove i pomicao obzore.
U mirovini je volio planinariti. Pet se puta popeo na vrh Triglava. To je tako, vrhovi pripadaju vrhunskima... Prije pet godine doživio je moždani udar. Bojan kaže da je izbjegavao postignuća moderne medicine, prepuštajući se konvencionalnim rješenjima. Uporan i možda tvrdoglav, ali i po tome svoj. Jedinstven!
Posljednji ispraćaj Vilka Luncera bit će u ponedjeljak 14. srpnja od 14.30 sati u krematoriju na Mirogoju.

Branko Stipković, SN

Povodom smrti Vilka Luncera, predsjednik HZSN-a je poslao telegram sućuti obitelji Luncer:

Poštovana obitelji Luncer,
U trenucima dok vi kao porodica žalujete odlazak Vilka Luncera i sportsko novinarstvo je u crnini. Umro je velikan, umro je filigranski precizan i dijamantno riječit gospodin novinarstva. Ostali smo bez uzora i bez prijatelja, bez istinskog čovjeka. U ime Hrvatskog zbora sportskih novinara i svoje osobno šaljem vam izraze najiskrenije sućuti.