Cilj novinara je uočiti kokosov orah, a ne morskog psa – piše Karlo Tašler.
Nakon nepuna tri tjedna u AIPS-ovoj (Internacionalni zbor sportskih novinara) školi mladih reportera mogu reći da sam sigurniji nego ikada da želim biti sportski novinar. Osim što sam imao sreću sudjelovati na prvim Europskim igrama u Bakuu, imao sam čast biti učenik velikih sportskih novinara na čelu s Talijanom Ricarrdom Romanijem.
Svakog jutra, prije nego što bismo se zaputili na neki od stadiona, ovaj nam je novinarski stručnjak održao lekciju iz sportskog novinarstva. Uz obilje interesantnih pouka, jedna će posebno ostati u sjećanju svih 12 mladih reportera koliko nas je sudjelovalo u programu.
Naime, Ricarrdo je poručio da novinar uvijek mora preispitati sebe što je zapravo priča koju traži. To je slikovito objasnio:
- Zamislite da ste na plaži i vidite čovjeka koji leži u hladu kokosove palme te morskog psa koji pliva u plićaku. Što će od toga biti vaša priča? Čovjek koji odmara ili morski pas?
Poanta priče je u tome da morski psi godišnje ubiju 15-ak ljudi, dok pad kokosova ploda na nečiju glavu ubije više od sto ljudi godišnje.
- Vi novinari u svakoj situaciji, gdje god da se nalazili, morate uočiti kokosove orahe.
S tom smo misli svakog dana odlazili u neku od sportskih arena te radili priče koje bi sljedeće jutro analizirali Ricarrdo i njegova kolegica iz Srbije Sonja Nikčević.
Bio je pravi užitak izvještavati sa svih tih događanja i osjetiti atmosferu jednog velikog sportskog natjecanja. Iako je tempo bio jako intenzivan i iscrpljujući, vjerujem da je iskustvo koje smo stekli u Bakuu biti od krucijalne važnosti u nastavku karijere.
Imali smo tu sreću razgovarati s najboljim sportašima kontinenta, pisati priče i snimati priloge o njima. Mentor za video-priče bio je Maltežanin Charles Camenzuli koji nas je učio kako se izvještava s velikog natjecanja kada je televizija u pitanju. U stalnoj pratnji bio je i Arnold Ntambi, snimatelj iz Ugande.
Međutim, iako su nas mentori naučili nebrojeno korisnih stvari, pravo blago su novinari pristigli iz svih krajeva Europe. Njihove priče i iskustva jednostavno su neprocjenjiva.
Na kraju programa diplome nam je uručio Patrick Hickey, predsjednik Europskog olimpijskog komiteta, s kojim smo se sastali u jednom od triju Vatrenih tornjeva, najpoznatijim građevinama Bakua.